Radnici Tiskare Varteks – Složni u dobru i zlu

Radnici Tiskare Varteks – Složni u dobru i zlu


Poštovani  čitatelji!


Završava “priča” o 45 radnika Tiskare Varteks d.o.o. Varaždin, koja je od 03. kolovoza 2009.g. u stečaju. Nakon mjesec dana otkaznog roka 04. rujna ove godine upućeni smo na Hrvatski zavod za zapošljavanje, gdje mogu Vam reći  iskreno, vlada velika gužva.

Kao što već znate, radnici Tiskare Varteks referendumom su se odlučili  za otvaranje stečaja, a sve zbog loše situacije u poduzeću, te zbog neisplate pet plaća.  U međuvremenu dok je trajao postupak pri Trgovačkom sudu, odlučili smo također na legalan način da ne želimo više besplatno raditi pa smo štrajkali sve do otvaranja stečaja. Stečaj je otvoren, otkazni rok odrađen i eto sada smo gotovo svi na teret Vama i državi. Spominjem Vas, radnike, jer Vi morate mnogo raditi i izdvojiti da bi nahranili nas nezaposlene, koji sada imamo “sreću” biti na naknadi nekoliko mjeseci, a tu su i penzioneri, socijala, oni na proračunu i mnogi drugi.

Zapravo, željela bih da ovaj članak bude zahvala svima koji su bili i  još uvijek su uz nas u ovim teškim vremenima. Naravno, prvo bih se željela zahvaliti našim obiteljima koje nas eto trpe i podnose ovako jadne, nesretne, nervozne i živčane već mjesecima. Znam da im nije lako. Ne samo da je problem u financijama, već u našem lošem raspoloženju,  depresiji, bezvoljnosti…

Hvala našem Sindikatu grafičke i nakladničke djelatnosti na financijskoj pomoći članovima. Hvala predsjedniku gospodinu Kolariću,  gospodinu Borisu, gospodinu Ivanu, te gospođi Suzani  na riječima utjehe i potpore koju su nam pružali kad je bilo najteže. Ono veliko, ali veliko HVALA upućujem u svoje ime i ime svih radnika (ne samo članova sindikata) gospodinu Dariju. Iako znamo da mu je to posao, zahvalni smo što je uz nas bio prvo kao čovjek, a onda pravnik. Dolazio je u Varaždin kad god smo ga trebali, pa i za vrijeme svog godišnjeg odmora. Objašnjavao i tumačio Zakone, Kolektivni ugovor, prava, obaveze… a sve da  negdje ne pogriješimo i  sve odradimo po Zakonu.  Uvijek nam je bio dostupan,  imao strpljenja, odgovarao na stotine pitanja, slušao o našim problemima, brigama, za svakog imao riječi ohrabrenja.


Zajedno do samog kraja


Što napisati na kraju?

Jedino lijepo što nam se desilo u ovih nekoliko mjeseci jest to što smo se zbližili, bili složni  i u dobru i u zlu. Jednoglasno smo izglasali stečaj i  štrajk. Za vrijeme štrajka, te dežurstva koje smo imali u poduzeću vladao je red i disciplina. Radnici su razgovarali, družili se, vladalo je zajedništvo, bili smo složni.

Na kraju, dan prije rastanka, 03. rujna 2009. godine, imali smo zajedničko druženje. Zahvaljujući dobrim ljudima i  našim malim doprinosom imali smo zajednički  ručak – feštu.  Možda će se netko od Vas zapitati kako je moguće da se fešta kad se propada, kad se ostaje bez posla. A zašto ne? Radnici Tiskare Varteks dokazali su da nesposobno rukovodstvo nije uspjelo slomiti ni ubiti naš duh. Nas trideset i pet (samo radnici, bez menadžera) imali smo si još mnogo toga za reći, pa smo druženje iskoristili i za dogovore što još možemo i trebamo zajedno odraditi. Na druženju bio je i naš bivši sindikalni  povjerenik, Josip Mateković, novopečeni penzioner, te dragi nam penzioner Andrija Harači koji je do nedugo radio  s nama.

Bilo nam je lijepo. Nije se pričalo samo o problemima koji su nas snašli, već i o onim, boljim vremenima koja većina nas pamti. O druženjima na grafičkim igrama, kako onim davno što smo imali na nivou županije, tako i o grafičkim susretima na kojima smo imali prilike sudjelovati posljednjih godina. Prisjetili smo se mnogih grafičara, prijatelja iz grafičke škole, mnogih radnika koji su radili u Tiskari Varteks d.o.o. Varaždin. Sjetili smo se i obišli grob pokojnog “DEDE” –  Ivice Hrnčića, kome je sada bila i godišnjica smrti.

Uglavnom, bilo je razgovora, pjesme, plesa, suza. Nije bilo lako rastati se, izbrisati četrdeset, trideset, dvadeset, dvije … godine rada u Tiskari. Mnogo je onih koji su čitav radni vijek odradili u Tiskari Varteks. Ima i mladih kojima nažalost već nakon godine dana radnog staža  u radnoj  knjižici  piše “u stečaju”, ali preboljet ćemo mi to. Nitko nam ne može oduzeti našu ljudskost. 

Sada već bivša sindikalna povjerenica: Gordana Reinholc