Prisjećajući se početka demokratskih promjena i vremena tranzicije u Hrvatskoj, pamte se dani demokratskih promjena u tadašnjem monolitnom sindikatu. vrijeme osnivanja novih, “samostalnih”, “nezavisnih”, granskih”, “strukovnih” i ostalih sindikata koji su, noseći pridjev ispred imena ujedno određivali svoj smjer djelovanja.
Klima u kojoj su nastala radnička vijeća
To su bila vremena kada je gotovo došlo do “raspada” postojeće sindikalne scene, jer je svatko tko je imalo osjećao sindikalizam nastojao stvoriti “svoj” sindikat sa “svojim” obilježjima. To su bila vremena kada su svakodnevno nastajali i nestajali sindikati, vremena najburnije industrijske demokracije u Hrvatskoj. Dio ostavštine iz tog vremena osjeća se kao negativnost u sindikalnom pokretu i danas, a to je prevelika sindikalna organiziranost, do atomizacije sindikalnog pokreta koja se vrlo sporo mijenja na bolje. U tim, za sindikalni pokret izrazito turbulentnim vremenima nastala je Hrvatska država, bjesnio je okrutni rat i nastajao je novi zakonodavni okvir. Kad se pogleda unatrag, s odmakom od svih tih događanja, može se reči da su sindikati, iako razjedinjeni i ponekad politički obojeni, sudjelovali u izgradnji novog radnog zakonodavstva koje je radnicima ipak donijelo više slobode, ravnopravnosti i uključenosti na radu.Rasprava o tekstu Zakona o radu vođena je gotovo pet godina, te je nakon uključenosti i predstavnika sindikata u radnu grupu za izradu Nacrta, koja je radila više od mjesec dana, konačno, 1995.godine usvojen Zakon o radu. Ovaj kratak osvrt na povijest industrijske demokracije ima svrhu da čitatelja upozna sa situacijom koja je prethodila izborima za prva radnička vijeća u Hrvatskoj.
Teret prošlosti
Kako su dojmovi na samoupravljanje / koje je u Hrvatskoj bilo do devedesetih godina / u vrijeme rasprave o nacrtu Zakona o radu bili suviše svježi, u radnoj grupi koja je radila na n ovom Zakonu o radu vladala je podijeljenost oko toga da li institut radničkih vijeća uopće ima svoje mjesto u Zakonu. O socijalnom dijalogu se u to vrijeme zbog prirode radnih odnosa / statusna priroda / malo znalo. Ugovori o radu gotovo da nisu egzistirali / osim u privatnom sektoru / a udruženja poslodavaca nisu bila organizirana u skladu sa konvencijama Međunarodne organizacije rada. Socijalni dijalog, pogotovo kroz institut koji bi se utemeljio u trgovačkom društvu su tadašnji poslodavci doživljavali kao oživljavanje samoupravljanja, a sindikati kao oštru konkurenciju koju nisu željeli.
Nema statističkih podataka
Trebalo je dosta napora da se u radnoj grupi objasni funkcija radničkih vijeća onakva kakva je ona u međunarodnom pravu i u svijetu, da bi konačno, u novi Zakon o radu institut suodlučivanja ušao samo kao fakultativni institut, odnosno, neobavezni. Nelogično je da je čak u 43 članka tadašnjeg Zakona o radu postojala obveza poslodavca na socijalni dijalog prema institutu koji uopće nije bio obveza. Prvi izbori za radnička vijeća po Zakonu o radu / bez pravila / provedeni su 1996.godine. Ni tada, a ni danas, nema službenih statističkih podataka o broju radničkih vijeća koja su izabrana na prvim izborima za radnička vijeća. Podatke o tome imaju poslodavci i sindikati, ali nema niti jednog propisa niti ovlaštenog tijela za prikupljanje i statističku obradu tih podataka. Budući se o Radničkim vijećima i socijalnom dijalogu dosta izvještava u okviru priprema za pregovore o radnom zakonodavstvu, vjerojatno će se u budućnosti službeno morati voditi statistički podaci o radničkim vijećima.
Pozicija RV se još redinira
No, bez obzira na statistiku, njihova uloga ni danas, poslije dvanaest godina primjene nije posve definirana. Iako je prvotni Zakon o radu doživio brojne promjene, one nisu nikada zahvaćale institut suodlučivanja, ili bar ne na način da bi se položaj i ovlasti radničkih vijeća bitno promijenili. U međuvremenu je, 2002.g. zbog dotadašnjih raznih pristupa postupcima izbora i suđenja oko regularnosti izbora donijet Pravilnik o provođenju izbora za radničko vijeće kojim je uređena / ozakonjena / izborna procedura i pripadajući obrasci. Osim toga, radnička vijeća su gubila dio ovlasti na način da se nije diralo u odredbe kojima su uređene ovlasti radničkih vijeća, ali su prava radničkih vijeća na suodlučivanje dodijeljena i sindikatima. Budući su prijedlozi za izmjene i dopune Zakona o radu iu tom smislu potekli iz sindikalne strane, vjerojatno su bili uvjetovani lošom suradnjom sa radničkim vijećima, odnosno, lošim iskustvom. ove godine je ponovo nastupilo vrijeme izbora za radnička vijeća i predizborne aktivnosti su u tijeku. Ovo su peti izbori za radnička vijeća i vjerojatno će se provesti u skladu sa postojećim pravilima. Više gotovo da io nema prijepora oko izborne procedure, ali je sve više mišljenja kojima se izražava nezadovoljstvo sa ovlastima radničkih vijeća.
One su zaista samo informativne i savjetodavne prirode, jer institucionalno nisu niti riješene drugačije. No, sve je više pobornika postojanja radničkih vijeća i među sindikatima. Upravo zbog njihove informativne uloge, radnička vijeća imaju mogućnost dobiti one informacije koje poslodavac ne daje sindikatima. Osim toga, radnička vijeća imaju mogućnost neposrednog izbora predstavnika radnika u Nadzorni odbor ako tvrtka zadovoljava uvjete broja zaposlenih, što, nije omogućeno sindikatima.
Različita iskustva
Sindikati koji djeluju na područjima na kojima se radnička vijeća biraju su u većini i dalje za izbor radničkih vijeća ako je do sada ostvarena dobra suradnja. Međutim, ima i negativnih primjera uzurpacije svih ovlasti od strane radničkih vijeća i neinformiranje sindikata, zatim, ima primjera kada radnička vijeća na svoje sjednice pozivaju stručnjake poslodavca, čak i direktore, te na takav način svoju ulogu čine zavisnom od istih, a ulogu radničkog vijeća kao predstavnika svih zaposlenih radnika stavljaju u drugi plan. Ima i primjera kada se poslodavac putem radničkih vijeća pokušava obračunati sa sindikatima ili ih istisnuti iz njihove uloge interesnog predstavljanja radnika. Sve to se može naći u praksi, ali su to više slučajevi početničkog neznanja kako sudjelovati u socijalnom dijalogu i koje je područje za to dozvoljeno, nego stvarne namjere da se našteti sindikatu.
Na kraju, valja istaknuti da je stav EU da radnička vijeća trebaju biti obvezna i da će to uskoro i postati u RH. U tom smislu bi se trebalo potruditi da se socijalni dijalog razvija u smislu nadogradnje instituta radničkih vijeća novim ovlastima i mogućnostima, a svakako da se napravi stručna, ako ne znanstvena evaluacija dosadašnje uloge radničkih vijeća u razvoju socijalnog dijaloga u Hrvatskoj. To bi bila podloga za dalje. Do tada, valja održati ono što postoji sada.
