Pljačka, korupcija i nesposobnost vladajuće strukture da vodi smišljenu gospodarsku politike doveli su do toga da je Hrvatska, uz Rumunjsku, jedina zemlja u regiji koja je i 2010. godine zabilježila pad bruto-društvenog dohotka. Ne samo to. Opće osiromašnje Hrvatske pratila je i preraspodjela bogatstva. Sada imamo uski krug iznimno bogatih ljudi i veliku većinu ostalih građana koji pripadaju nižem društvenom sloju. Srednji sloj u razvijenim zemljama čini 60 posto stanovništva. Taj sloj temelj je razvoja svake zemlje. U njega se svrstavaju kvalificirani radnici, sitni poduzetnici, obrtnici, liječnici, profesori, znanstvenici, učitelji, uopće osobe višeg obrazovanja, administrativci, radnici u trgovačkim centrima. Srednja klasa je generator potrošnje, u njenom okrilju se vrlo često rađaju nove ideje i pokreću novi poslovi.
U Hrvatskoj najveći broj građana ima primanja koja su jedva dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Nije zanemariv ni broj onih koji nemaju ni za to.
Osnovni je cilj – preživjeti
Podaci govore da srednji sloj u Hrvatskoj postupno nestaje. Primanja do 5 tisuća kuna neto mjesečno uzimaju se kao granica koja dijeli niži od srednjeg sloja. Na prvi pogled, situacija nije tako loša ako se zna da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj prošle godine iznosila 5.343 kune. Međutim, kada se ta brojka rasčlani i kada se uzme u obzir da su u taj prosjek uračunati oni koji imaju nekoliko desetaka i više puta veća primanja od najvećeg broja hrvatskih građana, tada je slika nešto drugačija.
Počnimo sa 223 tisuće radnika u prerađivačkoj industriji čija prosječna neto plaća je prošle godine iznosila 4.658 kuna. U građevinskom sektoru bilo je zaposleno 101 tisuća radnika sa prosječnom plaćom od 4.440 kuna, u poljoprivredi i šumarstvu 25 tisuća radnika sa plaćom od 4.467 kuna, a 196 tisuća radnika u trgovini na veliko i malo imalo je prosjek plaća od 4.587 kuna. Taj sumorni niz nastavlja se. Na administrativnim poslovima radilo je 32 tisuće radnika s prosječnom plaćom od 3.612 kuna, a u djelatnosti pružanja usluga i pripremanja hrane 42 tisuće radnika sa 4.530 kuna mjesečnih primanja. Ukupno je dakle 723 tisuće radnika imalo plaću manju od granice koja niži sloj dijeli od srednjeg sloja. Ako znamo da je krajem siječnja ove godine bilo ukupno zaposleno 1.369.316 osoba, tada vidimo da više od pola zaposlenih pripada nižem sloju.
Naravno, priči tu nije kraj. U Hrvatskoj sada od mirovine živi, ili pokušava živjeti 1.203.567 umirovljenika. Njihova prosječna mirovina je 2.162,73 kune. Dakle, najveći broj umirovljenika pripada ne samo nižem sloju nego se nalazi na samom njegovom dnu. Izuzetak je manji broj onih sa povlaštenim mirovinama, koji, usput budi rečeno, uzimaju 25 posto mirovinskog fonda.
Umirovljenici imaju bar kakva takva primanja. Najveći broj onih koji se nalaze na zavodu za zapošljavanje, a njih je 334.378, nemaju ni to. Kada tim brojkama dodamo sedamdeset pa i osamdeset tisuća radnika koji rade a ne primaju plaću, sumorna socijalna slika Hrvatske postaje potpuna.
Jednostavna računica nam govori da 2.226.000 zaposlenih, umirovljenika, nezaposlenih i oni koji rade a ne primaju plaću čini niži sloj. Nikakva ili minimalna primanja imaju djeca, učenici i studenti. Ostaje onih 700 tisuća zaposlenih koji primaju plaću veću od pet tisuća kuna. To je naša viša i srednja klasa. Prema procjenama, viša klasa, koju čine oni koji su se obogatili u procesu privatizacije i tranzicije, zatim političari i menadžeri, broji, sa članovima njihove obitelji, od oko 200 tisuća ljudi.
Gruba nam računica govori dakle da hrvatski srednji sloj čini oko 500 tisuća ljudi, ili jedva 12 posto ukupnog stanovništva. Daleko je to od šezdeset postotnog srednjeg sloja u njemačkom ili nekom drugom razvijenom društvu.
Grafičari dijele sudbinu ostalih radnika
U godišnjaku Državnog zavoda za statistiku dani su podaci za prosjek plaća u izdavačkoj i tiskarskoj djelatnosti u pred-kriznoj 2007. godini. Na prvi pogled prosjek plaća od 5.257 kuna ne izgleda tako loš. No, prosjek plaća po stručnoj spremi i kvalifikaciji pokazuje da grafičari dijele sudbinu ostalih hrvatskih radnika. I oni prema svojim primanjima u najvećem broju pripadaju nižem društvenom sloju.
Prosjek plaća radnika sa visokom stručnom spremom iznosio je 7.859 kuna a onih sa višom stručnom spremom 6.126 kuna. Toj grupi treba pribrojiti visoko kvalificirane radnike čiji prosjek plaća je iznosio 6.440 kuna. Sve ostale strukture svrstavaju se u niži društveni sloj. Radnici sa srednjom stručnom spremom primali su plaću od 4.690 kuna, kvalificirani radnici 4.371 kunu, polukvalificirani radnici 3.090 kuna i nekvalificirani radnici 3.039 kuna.
Dodajmo tome podatak da se na zavodu za zapošljavanje nalazi 2.161 nezaposleni grafičar, od toga čak 212 grafičkih inženjera. Dakle, ne samo da većina grafičara pripada nižem društvenom sloju, već ih je i gotovo dvadeset posto nezaposleno.
Najgore je to da ni početak godine ne govori da se bilo što mijenja. Industrijska proizvodnja u siječnju je u odnosu na prosinac manja za 1,2 posto a u odnosu na prošlogodišnji siječanj za 6,7 posto. Sve je manje zaposlenih, sve više nezaposlenih i umirovljenika. Zaista, na temelju svih tih podataka mora se postaviti pitanje do kada će se ići u tom smjeru. Postoje samo dvije mogućnosti. Rečeno aktualnim rječnikom, jedna je restrukturiranje Hrvatske a druga stečaj.
