Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru?

Pitanje usporedbe javnog i privatnog sektora ipak treba promatrati sa zadrškom, uzevši u obzir prirodu radnih mjesta i stručnu spremu zaposlenih u tim sektorima. Valjalo bi napraviti i detaljniju analizu te ozbiljno razmotriti zašto privatni sektor nije atraktivan, a onda to i postaje razlogom uhljebljivanja pojedinaca u javnom sektoru. No, reći da su svi u javnom sektoru uhljebljeni, zaista ne bi bilo pošteno.

Nikome nije palo na pamet postaviti osnovno pitanje: Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru? Ako je njegov temelj uvoz i trgovina, jednostavni poslovi te izvoz sirovina i primarnih prerađevina, a još k tome osnovno mjerilo konkurentnosti što jeftinija radna snaga, tada taj privatni sektor i ne može bolje.

U djelatnostima u kojima je inventivnost poslodavca i intelektualni doprinos radnika važan, kao što su npr. informatičke tehnologije, komunikacije, farmacija, medicina i sl., privatni sektor je itekako atraktivan, atraktivniji je od javnog. Ako će privatni sektor i dalje biti temeljen na jednostavnim poslovima, preprodaji stranih proizvoda i izrabljivanju radnika, tada on ni dalje nema nikakvu šansu. Za to mu nije kriv javni sektor, kojem je ustvari predodređeno čime će se baviti. Rješenje nije niti da se privatnom sektoru kroz medijsku hajku pokušava prepustiti djelatnost javnog sektora kao “dio kolača”.

Stoga bi poduzetnici, poslodavci, resorna ministarstva, pa i sindikati trebali raspravljati o tome u kojem smjeru razvijati privatni sektor? To se ne može ostaviti isključivo slobodnom diktatu međunarodnog tržišta jer njemu odgovara upravo ovakvo gospodarstvo kakvo imamo, bolje reći, nemamo. Našim susjedima baš odgovara ovakva privreda u koju mogu prodavati svoje proizvode, koristiti jeftinu radnu snagu i izvlačiti sirovine. Nitko ne ulaže u strano gospodarstvo da ga razvija, već da ga iskoristi maksimalno prema svojim potrebama. Zbog toga mantra vladajućih o stranim investicijama kao rješenju problema uopće ne drži vodu i tjera privatni sektor u još nazadniju poziciju.

Konkretne odluke i akcije pravilnog razvoja privatnog sektora, to nam je potrebno. Rasprave s javnim sektorom o tome tko koga (ne)hrani i tko kome (ne)služi, besmislene su i samo nas udaljavaju od rješenja.