Na trodnevnom druženju u Malom Lošinju po ugodnom i sunčanom vremenu 360 sudionika 37. susreta radnika u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti, medija i komunikacija uživalo je u natjecanju, plesu i zabavi. Utiske nekih od sudionika donosimo u nastavku.
Željka Sambolek Mikota – Školska knjiga
Štipni me, sanjam li?, bile su moje prve riječi kad smo stigli na Lošinj. Potvrdila se misao o Hrvatskoj, našoj najljepšoj.
Nakon nekoliko godina pauze od sudjelovanja na Susretima grafičara, ponovno sam susrela drage prijatelje i poznanike iz drugih tvrtki. I baš sam se super provela, i da naglasim, osvojila s timom iskusnih kuglaša svoju prvu zlatnu medalju. Hvala vam! Moja kolegica iz firme još uvijek zrači veseljem i radošću te zajedno jedva čekamo sljedeće Susrete 2017.!
Božidar Žvorc – Zrinski Čakovec
Moje impresije: kooonačno opet grafičke igre i to kakve, fantastične! Broj sudionika više nego očekivan, vrijeme ko` da smo ga sami birali, mjesto ko` u raju, a mi nabrijani 100 na sat. Ne dozvolimo više nikad da se prekinu, a ako ćemo mijenjati lokaciju, neka opet bude na otoku!
Denis Brajnović – Istragrafika
37. susreti SGI su iza nas, super je bilo i vrlo dobro organizirano. Pohvale organizatorima i sudionicima. Dolazim iz Istragrafike Rovinj i na Susrete nas je došlo 40, neki su bili prvi put, što me veseli, i super su se uklopili. Veseli me što nakon početne najave od 200 sudionika na kraju nas je bilo 360, što je pokazatelj da su ljudi zainteresirani i da žele da se Susreti i dalje održavaju. Pozdrav svim sudionicima i onima koji će to tek postati uz slogan „Složni bit ćemo možni“.
Zoran Kveder – AKD
Kad idete na Igre od davne `85, onda o njima i nije teško napisati koju karticu.
Sresti se s dragim kolegama iz školskih grafičkih klupa i obnoviti priče s proteklih Igara, doživljaji su koji se pamte. Uz to, ako se na natjecanjima, koja su uvijek uzbudljiva, osvoji koja medalja i pokal, sreći nema kraja. U ova teška recesijska vremena, koja još uvijek traju, druženja su itekako nužna i potrebna.
Uz dosta komplikacija koje smo kao tvrtka imali pri odlasku na Igre, najhrabriji su ipak otišli put Malog Lošinja i nadam se da nisu zažalili. Naravno, uvijek može bolje, a prepričavanja o Igrama će biti do sljedećih, 2017. S organizacijom smo počeli u dvanaestom mjesecu prošle godine s nadom da se Igre održe, i s početnih stopedeset dogurali smo do lijepih tristosedamdeset sudionika Susreta. Veće podružnice bile su zamašnjak za obnovu Igara koje nisu održane od 2013. Svaka upornost, trud te zajedništvo ekipe koja je zagovarala obnovu na kraju su se višestruko isplatili. Prelijepo vrijeme koje nas je pratilo sve dane Igara i natjecanja koja su iznjedrila stare, ali i nove pobjednike, dali su nadu za nastavak tradicije.
Iako je u AKD-u na samom početku za Igre bilo prijavljeno preko pedesetak sudionika, otišlo nas je samo dvadeset i troje. Natjecali smo se u sedam sportova, a u dva smo uspjeli osvojiti dva treća mjesta; u ženskom plivanju i stolnom tenisu. Blizu medalja bili smo i u pikadu (4. mjesto) i u kuglanju (5. mjesto).
Svi koji su se natjecali dali su svoj doprinos za ugled sindikalne podružnice, ali i tvrtke općenito. Zato im veliko hvala. Nadamo se da će idući Susreti za AKD u smislu podrške poslodavca biti kao i prijašnjih godina kada su nas podržali u financijskom smislu. Atmosfera koja je pratila večernji program i koju su AKD-ovci prijašnjih godina pa tako i ove godine, dobro podgrijavali, malo je izostala. Razlog tome je što izbor glazbe u obje večeri nije bio na pravoj razini za fešte na kakve smo mi grafičari navikli. To nas ipak nije omelo da se dobro zabavljamo. Na idućim Igrama će se i to dotjerati, a to će nam biti vodilja za još bolje Igre, koje su nam ove dvije godine svakako nedostajale. Vidimo se na sljedećim Igrama uz pozdrav svim sudionicima ovih, ali i idućih Igara.
Bruno Margitić – OIV
Sada već prošli, 37. susreti u Malom Lošinju bili su uistinu za pamćenje, pogotovo meni.
Ovo su mi bile prve Igre na kojima sam sudjelovao i odmah sam bio uvučen u vrtlog organizacije, kako za svoju podružnicu tako i za cijeli Sindikat.
Iz naše podružnice na Igrama je sudjelovalo 70 ljudi, najviše do sada, i to je za pamćenje. Ove SGI također ćemo pamtiti po obnavljanju dugogodišnje tradicije održavanja Igara i svih vrijednosti koje one njeguju i predstavljaju. Zajedništvo koje sam osjetio na Igrama posebno me se dojmilo, a izrazito me veseli što se to zajedništvo počelo sve više prelijevati izvan ograda podružnica. Upravo ta je vrijednost i najveća snaga Sindikata i nju moramo njegovati. S njom smo snažniji i s njom ćemo lakše izboriti i zadržati postojeća prava.
Bez zajedništva ne bi bilo ni Doma Sindikata ni kolektivnih ugovora ni većine prava koje smo do nedavno uzimali zdravo za gotovo. Sama organizacija Igara bila je odlična. Odabir hotela, smještaj i hrana bili su izvrsni prema hvalospjevima koje zadnjih nekoliko dana slušam od ljudi, kao i odabir mjesta za večernji provod i dodjelu pehara. Blizina sportskih terena i hotela uvelike je pridonijela dobroj atmosferi i bilo bi dobro da ubuduće, koliko god je moguće, zadržimo taj koncept. Na taj smo način više bili grupirani i češće smo se družili, što i je poanta Igara.
Bila su i dva ozbiljnija propusta, oba od strane hotela. Tenis je morao biti prebačen s petka na subotu zbog greške hotela. Veća greška bila je naša raštrkanost po hotelu, zbog koje su pojedini gosti hotela, ali i naši članovi imali manjih neugodnosti. Ponovno ističem da su oba propusta bila isključivo greške hotela.
Čestitam svima na ostvarenim rezultatima i sportskom duhu koji su pokazali, u pobjedi, a posebno u porazu. Ponosan sam da smo u velikom stilu na Igre vratili košarku, nakon poduže pauze. Ne velikim brojem ekipa, nego sportskim duhom i međusobnim poštovanjem i uvažavanjem. Na idućim Susretima se, naravno, nadam većem broju ekipa. Od rezultata naših ekipa posebno bih izdvojio osvojeno prvo mjesto u malom nogometu. Naši nogometaši su ovo zlato posvetili našem dragom i neprežaljenom kolegi Denisu Karlu Petrincu, koji je tragično poginuo prije četiri godine, a bio je nezamjenjiv dio nogometne ekipe dugi niz godina. Denis je uistinu za pamćenje i svatko od nas, bar iz OIV-a, može reći: „Sjećam se“.
Želio bih još za kraj podijeliti s vama jednu šalu koja kruži kod nas u OIV-u nakon ovih Igara. S obzirom na to da nas je bilo 70 iz OIV-a te da smo uzeli sedam pehara, a uvijek smo dobra klapa, što smo i ove godine dokazali, predlažemo da se iduće Igre zovu: 38. susreti OIV-a i ostalih. Ponavljam, šala. Ili možda nije.
Matea Mikić
Sjećam se kad sam prvi put prije nekoliko mjeseci, kao nova radnica u Sindikatu, ušla u dvoranu Doma Sindikata grafičara i pogledala mnoštvo uokvirenih plakata na zidu. Prvi od njih datira još od davne 1975. godine. Objasnili su mi da su to plakati sa Susreta radnika u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti Hrvatske. Prizor je zaista bio impresivan. Tako dugačka tradicija na koju se naš Sindikat uistinu treba ponositi.
Kada sam promatrala te plakate, bilo mi je žao što nisam imala prilike sudjelovati ni na jednim Susretima. Naime, 2014. i 2015. godine nisu se održali te je bilo malo naznaka da će se održati 2016. godine. No, srećom, želja, rad i upornost su se pokazali opet kao dobitna kombinacija. I tako smo se 26. svibnja 2016. zaputili na 37. susrete radnika grafičke i nakladničke djelatnosti, medija i komunikacija.
Očekivala sam puno, ali sam dobila još više. Bilo je vrlo lijepo vidjeti to zajedništvo svih okupljenih u jednom cilju: što bolje se zabaviti i barem nakratko zaboraviti probleme koje smo na nekoliko dana ostavili iza sebe.
Natjecanje se odvijalo u dosta sportova i, nažalost, bilo ih je nemoguće sve pratiti. Ali, svima je bilo jedno zajedničko, a to je sportski i natjecateljski duh. No, bez obzira koja ekipa ili pojedinac pobijedi u nekom sportu, opet se svi zajedno smiju, slave i uživaju u tom sportskom ugođaju.
Lijepo je bilo vidjeti kako ljudi s ponosom predstavljaju svoje firme i kako su iskreno sretni kada neki njihov kolega ili kolegica osvoji medalju ili pehar. Par puta sam čula dogovore koji dio firme će ti pehari krasiti. Bilo bi još ljepše da su poslodavci malo više svjesni da većina radnika zaista voli svoj posao i da su ponosni kada se o njihovoj firmi govori u lijepom svjetlu.
Iz razgovora s ljudima sam shvatila da je rijetko kome ovo prvo sudjelovanje na Susretima. Jedan sudionik mi se ponosno pohvalio da su mu ovo bili čak 35. susreti na kojima je sudjelovao. Meni su prvi, ali polako i ja idem prema njegovoj brojci.
Teško je ta skoro četiri dana opisati u nekoliko rečenica. Stoga ću sve staviti u jednu riječ, a to je zajedništvo. Vidimo se i 2017. godine na 38. susretima.
Marinko Babić – Slobodna Dalmacija
Kolega i ja smo vrlo zadovoljni sveukupnom organizacijom i smještajem. Hrana je bila odlična, mogu reći čak i vrhunska. Sklopili smo nova prijateljstva i vidjeli staru ekipu koja je neizostavna za susrete grafičara. Volio bih ne samo ja, nego svi, da ovo što duže potraje usprkos svim nedaćama koje se događaju u našem društvu… Sveukupno, dao bih ocjenu pet.
Tatjana Dretar – Tisak Zagreb
Ove godine, na 37. susrete SGI, iz podružnice Tisak prijavilo se 28 sudionika. Naši članovi su sudjelovali na natjecanjima u 8 disciplina u kojima su bili vrlo uspješni. Tiskovi sudionici osvojili su ukupno 7 pehara.
Tisak je osvojio 7 pehara:
– 1. mjesto = boćanje (Stipe Penić, Petar Ljubičić, Marinko Babić – SD)
– 1. mjesto = briškula/trešeta (Stipe Penić, Petar Ljubičić)
– 1. mjesto = belot (Nenad Majdanac, Mario Muškon)
– 2. mjesto = pikado (Željko Hodak, Drago Matošević)
– 2. mjesto = stolni tenis (Željko Hodak, Mario Muškon)
– 3. mjesto = briškula/trešeta (Radojka Budimir, Linda Makelja)
– 3. mjesto = pikado (Dubravko Dragojević, Milan Topić)
Još jednom se pokazalo da su SGI važne i da treba nastaviti s tradicijom održavanja. Kao što je rekao naš predsjednik Darije, najvažnije od svega je ponijeti sa sobom mnogo lijepih sjećanja s druženja sa sudionicima Igara. Bilo je lijepo, smještaj i hrana super, natjecanja zanimljiva i zabavna, druženja i više nego zabavna. Najviše sam ponosna na naše kolegice i kolege iz Tiska koji su unatoč tome što nas nije bilo u velikom broju, osvojili čak 7 pehara! Nadam se da će se ova tradicija nastaviti… i što se tiče pehara i SGI! Želja mi je da se druge godine prijavi više sudionika!
Pokazalo se kako je dobro da su se Susreti održali jer svi smo željni međusobnog druženja. Na Igrama nikome nije važno što ima malu plaću, financijske probleme, obiteljske probleme…, svi se dođu opustiti, zabaviti. Tako su se i ove Igre pokazale kao pun pogodak i svakako treba nastojati ponovno privući ljude kako bi se u ovim teškim vremenima zbližili, sprijateljili. Mi ćemo svakako ponovno doći.
Šibenčani na SGI: „Ove godine smo prvi put krenuli na SGI i vratili se puni lijepih dojmova. Predivan ambijent i priroda pružili su nam mogućnost za dobar odmor u koji su uklopljena natjecanja u 14 disciplina – za svakoga po nešto. Iako smo se prijavili za samo jednu disciplinu, u nama se probudio natjecateljski duh te smo se prijavili i za druge discipline. Kolegice iz Primoštena osvojile su 3. mjesto u kartanju pa smo svi zajedno slavili u večernjim satima na predivnoj terasi pored hotela „Vespera“, uz ples i glazbu uživo. Iako smo bili dosta zaokupljeni natjecanjem i navijanjem za ostale kolege iz „Tiska“, imali smo vremena družiti se i prošetati po obližnjem Malom Lošinju i predivnim plažama oko hotela. Prilikom dolaska dobili smo brošure u kojima je detaljno opisan način prijave i satnica za pojedine igre te smo lako mogli uklopiti ostatak slobodnog vremena. Najteže se bilo oprostiti nakon 4 dana druženja i pozdraviti s kolegama i Lošinjem, ali sada smo uvjereni da ćemo se i sljedeće godine prijaviti za sudjelovanje u Igrama.“
Prema prepričavanju dojmova svih sudionika Susreta iz naše podružnice, svatko je na Susretima našao nešto za sebe, što samo pokazuje da neobavezno druženje radnika jača međusobnu povezanost, učvršćuje i poboljšava odnose te radnici na ovakvim druženjima napune baterije za daljnji rad. Na Susretima je svatko našao nešto za sebe te su na kraju svi zadovoljni krenuli prema svojim domovima uz čvrsto obećanje da se vidimo i sljedeće godine.