Restrukturiranje podrazumijeva sveobuhvatne zahvate na promjeni strukture i uvođenju novih tehnologija, kao i novih investicijskih ciklusa. Osim vlasničkog podrazumijeva i organizacijsko, tehnološko i tržišno sređivanje organizacije, poslovnih aktivnosti i portfelja.
Največim dijelom neznalice!?
Direktori ili uprave u najvećem broju hrvatskih slučajeva, organizaciju mijenjaju utvrđujući tehnološki višak ‘od oka’ iako sama riječ govori da je takav višak rezultat promjena u tehnologiji. Nema tehnološkog viška ukoliko se ne uvode poboljšanja, inovacije, optimizacija ili reinženjering poslovnih procesa stoga su, provedene promjene uglavnom kozmetičke. Najveći dokaz neznanja je rezanje troškova linearno (npr. 10%). Troškovima treba upravljati. Neki se moraju smanjiti, no neki se moraju i povećati, poput istraživanja tržišta, edukacije, razvoja…
Tri faze restrukturiranja
Restrukturiranje se dijeli u tri faze. Prva je financijsko, gdje su najbitnije mjere protiv insolventnosti koje osiguravaju kratkoročni opstanak poduzeća. Druga je operativno restrukturiranje gdje je bitno poboljšanje profitabilnosti, smanjenje troškova i povećanje likvidnosti kroz cijeli lanac vrijednosti – smanjenje zaliha i potraživanja, prodaju fiksne imovine, smanjenje investicija na minimum, povećanje prodaje i smanjenje troškova nabave. Završna faza je strateško restrukturiranje, uključuje strukturalnu i procesnu reorganizaciju glavnih poslovnih jedinica. Važno je smanjenje kompleksnosti asortimana, identifikacija dodatnih profitnih područja, dizajn inovativnih nastupa na novim tržištima, fokusiranje na najprofitabilnje elemente lanca vrijednosti uz izdvajanje non-core poslovanja. Tek po provedbi i operativnog i strateškog restrukturiranja i definiranja novog business plana utvrđuju se srednjoročni i dugoročni ciljevi financijskog restrukturiranja.
Iskreni odnos s ljudima
Neshvaćanje pojma restrukturiranja i kontinuirani fokus na smanjenje troškova bez daljnjeg operativnog i strateškog restrukturiranja, najčešći su problemi. Troškovi se mogu smanjivati do određene granice ali, bez strukturnih promjena, ne mogu dugoročno osigurati konkurentno poslovanje. Velika pogreška je i nedovoljno informiranje svih interesnih skupina u projektu što dovodi do pokretanja lavine negativnih glasina te odlaska najboljih zaposlenika i klijenata. Probleme stvara i nerealno definiranje budućeg rasta tržišta i prihoda što onda predstavlja pogrešnu bazu za restrukturiranje. Bitno je imati viziju i dokazati ljudima da i teška situacija ima izlaz uz bolne rezove te istodobno iskreno komunicirati kako s vjerovnicima i bankarima tako i radnicima.
