Umirovljeni grafičar – strojoslagar Rudolf Hahn po stažu je najstariji član Hrvatskog grafičkog glazbenog društva “Sloga”, u kojem neprekidno djeluje (svira) punih 60 godina. Svira mandolinu u Orkestru mandolinista i gitarista, kao najvećoj sekciji društva, koje je u 143-godišnjoj tradiciji postalo poznato ne samo u Hrvatskoj, nego i znatno šire.
Društvo duge tradicije
HGGD “Sloga” iz Zagreba utemeljeno je prije 143 godine kao Grafičko kulturno-umjetničko društvo, koje je tijekom svog postojanja djelovalo pod više naziva, i među najstarijima je na ovim prostorima. U početku je imalo najveći Pjevački zbor, te brojne sekcije društva: glazbena, pjevačka, likovna, dramska… Međutim, najdulje se održao Orkestar mandolinista i gitarista te Harmonikaški orkestar. Društvo je uvijek djelovalo s pridjevom “grafičko”, no u njemu je danas, nažalost, vrlo mali broj grafičara. Ipak, među njima je iskonski grafičar Rudo Hahn, koji neprekidno svira mandolinu punih 60 godina, i svirkom se želi baviti i dalje.
Krajem prošle, 2010. godine skromno je obilježio svoj jubilej, što je bio povod da s njim vodimo ovaj razgovor.
Kako je počelo?
– Još kao dečec, učenik prvog razreda Grafičke škole u Zagrebu, upisao sam se u KUD “Ognjen Prica”, kako se tada Društvo zvalo. Nisam gotovo ništa znao o glazbi, ali sam naučio note i svirku koja me toliko zaokuplja. Bilo je to krajem 1950. godine, kad sam započeo svirati mandolinu od koje se ne odvajam već šest desetljeća. Išao sam na probe dva puta tjedno i ta se tradicija održala sve do danas. Uvježbavali smo djela poznatih kompozitora: Scarlattija, Dvoržaka, Branka Stareka, Gershwina, Prohaske, Renata Buia…, a naučili smo svirati i popularne zabavne melodije, koje rado izvodimo na koncertima. Gostovali smo po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i više puta u inozemstvu. S nama su u ono vrijeme nastupali poznati solisti pjevači – Đani Šegina, Mirjana Dančuo, Vice Vukov, Petrušanec i drugi. Pretežito smo svirali klasičnu i narodnu glazbu, a gdje god smo nastupali, publika nas je odlično prihvatila i ispraćala ovacijama.
Brojna domaća i ino priznanja
– Naš orkestar mandolinista i gitarista održao je na stotine nastupa, koncerata u zemlji i inozemstvu, gdje smo osvojili brojna priznanja i nagrade – dodaje kolega Hahn. Nastupili smo u svim republikama bivše Jugoslavije, te u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Austriji… Već 10 godina naš orkestar svira na festivalu mandolinističkih i gitarističkih sastava Hrvatske u Imotskom, gdje redovito osvajamo od prvog do trećeg mjesta. Prije tri godine gostovali smo u Pragu, gdje je nastupilo nekoliko ovakvih orkestara iz cijele Europe. Naš je orkestar zauzeo prvo mjesto, a naš sadašnji dirigent Mladen Landau osvojio je titulu najboljeg dirigenta u međunarodnoj konkurenciji.
Naši glazbeni pedagozi
– Tijekom dugogodišnjeg sviranja u Društvu izmijenilo se više dirigenata, a najdulje nas je vježbao grafičar Jaroslav Skotak. I gospodin Landau koji vodi i Harmonikaški orkestar, desetljeća je proveo u Društvu i smatra se veteranom “Sloge”. U našem se orkestru izmijenilo puno članova. Jedni odlaze, drugi dolaze, ali se i dalje redovito održavaju probe dva puta tjedno u Domu grafičara u Zagrebu. Uvijek sam rado odlazio na probe kako bi što bolje uvježbali notnu glazbu – svirku koja će se svidjeti publici. Iako smo glazbeni amateri, izvodimo ozbiljnu, klasičnu glazbu, ali i zabavnu glazbu, kao pravi profesionalci – dodaje glazbeni veteran u KUD-u “Sloga” Rudolf Hahn.
Svirali smo i tijekom rata
– Samo tijekom Domovinskog rata došlo je do prekida rada Društva, i to samo na jednu godinu, ali smo opet imali koncerte i nastupe pred svojom vjernom publikom. Svirali smo diljem Hrvatske, pa i u Vukovaru. Publika nas je uvijek rado prihvaćala jer im se svidjelo naše muziciranje i svirka, koja nas je održala tolike godine na sceni. Već godinama ujesen održavamo godišnje koncerte u Hrvatskom glazbenom zavodu, gdje nas sluša stalna i vjerna publika – ističe kolega Hahn. Tom prilikom dvorana je redovito puna, a dugotrajni pljesak publike i ovacije koje doživimo, naprosto nas tjeraju da i dalje nastupamo.
– Nadam se da ću i dalje svirati, dok god me bude služio um i zdravlje, jer glazba je postala moj život, a društvo “Sloga” moj drugi dom.
