Seminar za povjerenike i aktiviste Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske održan je od 8. do 10. ožujka 2013. godine. Ovo je nastavak u redovitoj edukaciji sindikalnih povjerenika i aktivista u okviru našeg sindikata, a koji se prema prihvaćenoj inicijativi pokušava svaki puta održati u drugoj regiji. Ovaj seminar je održan na slikovitom slavonskom salašu u mjestašcu Tordinci, između Vinkovaca, Vukovara i Osijeka.
Seminaru je prisustvovalo tridesetak sindikalnih povjerenika koji su prvog dana radili na izvještajima dosadašnjeg rada i izradi programa rada sindikalnih podružnica. Drugi dan je bio rezerviran za centralnu temu Zaštita na radu te ovlaštenja i rad povjerenika radnika za zaštitu na radu. U kasnijim poslijepodnevnim satima blizina lokacije iskorištena je za posjet Vukovaru i odavanje počasti žrtvama na njegovim spomen obilježjima. Posljednjeg dana sudionici su upoznati s pozicijom našeg sindikata u međunarodnim integracijama, imajući u vidu skori ulazak u Europsku uniju.
Programi aktivnosti podružnica
Seminar su u petak prvog dana otvorili
Darije Hanzalek
, voditelj radno-pravne zaštite i
Boris Šifter
, voditelj kolektivnog ugovaranja i plaća. Taj dio rada bio je usmjeren na detektiranje postojećih problema u primjeni Zakona o radu, kolektivnih ugovora i drugih akata odnosno propisa, te na planiranju akcija za njihovo rješavanje.
Sudionicima su podijeljeni programi aktivnosti njihovih podružnica od prije godinu dana, te su oni dobili zadatak analizirati programe svojeg rada za prethodna razdoblja, ocijeniti koji problemi su riješeni, koji su ostali, ali i detektirati nove probleme koji postoje danas. Predstavnik svake podružnice je pred skupom kratko iznio stanje u svojem poduzeću i podružnici, ukratko opisao razinu prava i odnose s poslodavcem, konstatirao koji problemi su otklonjeni, naveo probleme koji su i dalje aktualni odnosno novi, te razinu radnih prava i odnosa kojoj se teži u buduće. Ovaj dio izlaganja trajao je, ali svi sudionici su ga pratili s velikom pažnjom, jer tako mogu upoznati i ostale kolege, njihove probleme koji su često zajednički, ali i usporediti razinu prava te poziciju svoje podružnice i članova u odnosu na ostale.
Najčešći problemi koji se javljaju su slijedeći. S područja radnog vremena, učestale su i netočne evidencije radnog vremena posebice prekovremenog rada, a vezano uz to dolazi i do neplaćanja prekovremenog rada, a ponekad i neplaćanje dodatka za rad nedjeljom, noćni rad i dr. (u pojedinim podružnicama ovi problemi su otklonjeni). Radnike se često nepravodobno tj. prekasno obavještava o rasporedu radnog vremena. Postoje problemi sa korištenjem dnevnog i tjednog odmora. Potvrđen je velik broj ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih protivno zakonu, ali i zapošljavanje honorarnih radnika. Uvjeti rada česta su boljka i oni su često neprimjereni. Mnogi poslodavci ne izvještavaju radničko vijeće pravodobno o svim dužnim pitanjima. Potvrđeni su pritisci pojedinih poslodavaca na smanjenje postojeće razine prava, te otežano sklapanje pojedinih kolektivnih ugovora.
Na platformi konkretne problematike, koju je iznijela svaka podružnica, biti će sačinjen program rada u idućem razdoblju, prema kojem će sindikalna podružnica i stručna služba Sindikata pokušati otkloniti te aktualne probleme.
Važnost povjerenika radnika za zaštitu na radu
Drugi dan seminara vodili su predavači iz
Visoke škole za sigurnost
s pravom javnosti iz Zagreba. Ova tema izabrana je jer, imajući u vidu svakodnevne borbe za plaće i protiv otkaza i sl., zaštita na radu često biva gurnuta u drugi plan kao manje važno pitanje. No, grafička djelatnost i danas nosi mnoge rizike po život i zdravlje radnika.
Vlado Štefan
, inženjer sigurnosti, govorio je o svrsi i cilju zaštite na radu, pri čemu je uvodno iznio vrlo zanimljive podatke o ozljedama na radu i profesionalnim bolestima. U svijetu se godišnje na radu ozlijedi oko 120 milijuna radnika, oko 220 tisuća ih pogine, a oko 1,5 milijuna ostaju trajni invalidi. U Republici Hrvatskoj se godišnje ozljedi više od 20 tisuća radnika, a više od 50 ih smrtno strada, što znači da prosječno svaki dan 65 naših radnika doživi ozljedu na radu, a svakih 5 dana jedan smrtno strada. Zbog toga se svake godine izgubi oko 1 milijun radnih dana, odnosno 8 milijuna radnih sati, ali troškovi nisu samo u bolovanjima, već se oni čak i u većem opsegu dodatno odnose na oštećenja pogona, zastoje u proizvodnji, gubitke rada drugih radnika i dr. Računa se da gospodarski gubici u Hrvatskoj zbog ozljeda na radu iznose 4-4,5% nacionalnog dohotka. Ovakvi podaci pokazuju koliko je zaštita na radu zaista važna i za radnike već i poslodavce. Zbog neprovođenja mjera zaštite na radu radnik može ostati bez svojeg zdravlja pa i života, a poslodavac može trpjeti znatne materijalne štete, ali i odgovornosti.
Važan je i u praksi često podcijenjen povjerenik radnika za zaštitu na radu. Poslodavac je dužan organizirati zaštitu na radu sukladno propisima, dužan je imati ovlaštenika za zaštitu na radu, odnosno stručnjaka ili službu zašite na radu, ili to povjeriti vanjskoj instituciji, dužan je imati i odbor za zaštitu na radu. Radnici pak imaju pravo izabrati ili putem sindikata imenovati povjerenika radnika za zaštitu na radu, koji sudjeluje u radu sa svim ovlaštenicima, stručnjacima i odborima, prvenstveno kao predstavnik radnika. Sudionike seminara je za zakonskim odredbama o ovim pitanjima upoznao
Dalibor Žnidaršić
, dipl. ing. građ. i bivši inspektor zaštite na radu.
Sudionici su od gospodina Vlade Štefana imali priliku dobiti konkretne upute kako da rade kao povjerenici radnika za zaštitu na radu; od sudjelovanja i očitovanja u postupku izrade procjene opasnosti, prava na vršenje opažanja i svojevrsnog nadzora stanja zaštite na radu i uvjeta rada, prava upozoravanja poslodavca (pa i radnika) na opasnosti i podnošenja zahtjeva za njihovim otklanjanjem, do prava na prisustvovanje inspekcijskim nadzorima i sl. Zadatak predstavnika radnika je ne samo da upozorava poslodavca na nepravilnosti, već i da osvješćuje radnike o važnosti rada na siguran način.
U radionici su sudionici imali zadatak i priliku načiniti analizu radnog mjesta na kojem rade sami ili njihovi kolege, te tako detektirati opasnosti i štetnosti koje nose mnoga tipična radna mjesta u našoj djelatnosti. Iz izvršenih analiza vidljivo je da u našoj djelatnosti postoje radna mjesta s opasnostima koja se ne smiju zanemariti; od mehaničkih opasnosti i električne struje kod strojeva, kemijskih opasnosti otapala i boja, do rada na visini, štetnih utjecaja buke, slabe osvijetljenosti, do neugodnih uvjeta mikroklimatskih uvjeta visoke i niske temperature, prašine, dizanja tereta i slično. Ono što je iznenadilo i same predavače, to su različiti uvjeti i različita razina poduzetih mjera zaštite na radu, koji do ekstrema variraju od svijetlih primjera do poslodavaca koji svojim nerazumnim zahtjevima još i potenciranju opasnosti.
Uz radni dio sudionici su i dobili skripte sa radnim materijalima i oglednim primjercima shema za analizu radnih mjesta, knjige nadzora povjerenika radnika za zaštitu na radu i dnevnika rada povjerenika radnika za zaštitu na radu, a koji bi im svakako trebali biti od pomoći za što kvalitetniji rad.
Aktivni i u međunarodnim okvirima
Posljednji dio seminara, u nedjelju, vodio je
Stjepan Kolarić
, predsjednik našeg sindikata. On je prisutne upoznao s pozicijom našeg Sindikata u djelatnosti, sindikalnim korpusom u Hrvatskoj, te međunarodnom pozicijom našeg sindikata. Naš sindikat djeluje kao granski sindikat na nacionalnoj razini, a trenutno se ne nalazi niti u jednoj sindikalnoj središnjici, već je autonoman.
Sindikat grafičara je dio međunarodne sindikalne središnjice UNI (Uni global union – Uni globalni sindikat), koja između ostalog okuplja i radnike zaposlene u našoj djelatnosti, kroz UNI Grafički i ambalažni sektor. Naša djelatnost u ovoj međunarodnoj sindikalnoj središnjici aktivna je posebice na području Europe, pa stoga ulaskom u Europsku uniju na planu međunarodnih sindikalnih aktivnosti neće biti većih promjena. No, o tome, kao i drugim međunarodnim sindikalnim centralama bilo je shodno informirati sudionike ovog seminara. U nastavku kolega Kolarić je ukratko upoznao prisutne s raspodjelom i trošenjem sredstava iz sindikalne članarine, čija je transparentnost posljednjih godina dodatno podignuta na vrlo visoku razinu.
Radna atmosfera i aktivnost svih sudionika bili su vrlo dobri, uz iskazano zalaganje i prisustvovanje na svim predavanjima. Nije bilo puno mjesta žaljenju nad trenutnom situacijom, već je rad bio konstruktivan i usmjeren prema detektiranju problema te traženju rješenja.
“…Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli…”
Nakon malo duže stanke nastavljamo sa seminarima po regijama našeg Sindikata odnosno Lijepe naše. Ovaj puta cilj nam je bila Slavonsko baranjska regija s našim dragim Slavoncima kao domaćinima.
Uz sindikalno-edukacijski dio o kome je već bilo riječi, želja nam je bila sudionicima seminara pokazati i sve ljepote kraja tog ravničarskog kraja, okruženog trima rijekama: Savom, Dravom i Dunavom. Mirna, nepregledna, zlatna polja koja su zaštitni znak ovog dijela Hrvatske, a krase ga i stoljetne hrastove šume, zelena vinogorja, autohtoni vinski podrumi, pašnjaci i brežuljci, brojni dvorci i ljetnikovci, raskošna arhitektura, brojne barokne palače i crkve. To je kraj za kojeg kažu da puno gostoljubivih ljudi ima, gdje narodne nošnje, ples, veselje i sloga su samo mali dio svega toga, gdje žica na tamburi vazda jeca, a šorom stara kola škripe…
Sve je to jako lijepo, ali nije samo to što nas je tu privuklo. Mnogi od nas su prvi puta došli u taj kraj. Puno smo slušali o njemu, gledali na televiziji, sve ove ljepote koje sam nabrojala svi smo već puno puta čuli, ali slike koje nam se u glavi najčešće vrte pri njegovom spomenu, koje još uvijek jako dobro pamtimo nisu tako lijepe i živopisne, one su pune bola, jada, suza, tuge… Kažu da je ljudski, krščanski oprostiti… i opraštamo, ali ne zaboravljamo.
Ne možemo zaboraviti naš grad Heroj, naš grad heroja, naš Vukovar. To subotnje poslijepodne smo posvetili njemu. Krenuli smo iz Tordinaca, preko Nuštra, Bogdanovaca prema našem Heroju. Prvo smo naišli na Vodotoranj, simbol patnje Vukovara, već taj prizor je bio neočekivan… bezbroj puta sam vidjela taj toranj, na slikama, na televiziji, uvijek je izgledao strašno, izazivao u meni tugu i bol, ali ovaj puta uživo poprimio je sasvim drugu dimenziju, dimenziju snage, moći, inata, prkosa i ponosa…. Da podsjetimo-Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Grad heroj nakon 87 dana opsade i razaranja pao je u ruke srpskog agresora. Nakon pada grada, dogodila su se mnoga ubojstva i ratni zločine nad braniteljima, obiteljima branitelja i općenito ljudima koji su se na neki već način zamjerili tadašnjim “oslobodiocima”. Najveći organizirani masovni zločin dogodio se nad braniteljima, civilima, ranjenicima i medicinskom osoblju bolnice u Vukovaru. Njih 261. 20. Studenog 1991. mučeno je i mučki ubijeno njih 261, bačeno u masovnu grobnicu iz koje je eshumirano 200 tijela, a za njih 61 se još i danas traga.
Posjetili smo spomen dom Ovčara, hangar u kojem su počeli zločini i u kojem su počinjena neviđena zvjerstva a na kojem su ostala originalna velika željezna vrata, zaglavljena da se nikad, nikad više ne zatvore. Hangar je u znak sjećanja na žrtve, pretvoren u suvremeni memorijalni centar. Na stropu zloglasnog hangara ugrađene su po jedna žaruljica-zvijezda za dušu svakog ubijenog ili nestalog na Ovčari.
U podu su betonom zalivene čahure kao simbol sredstva izvršenja zločina. Slike ubijenih i nestalih iz Vukovarske bolnice, njih 261, raspoređene su po zidovima nizom u obliku pletera, te se naizmjenično pale i gase, a ispod njih izložene su osobne stvari ubijenih nađene u masovnim grobnicama.
Hangar na Ovčari je i danas u mraku, jer su se zločini događali noću. U središnjem dijelu poda nalazi se spirala u kojoj se u neprekinutom nizu pojavljuju i nestaju imena stradalih, ona simbolizira simbol zatvorenog kruga zla, središte tog kruga je vječno svjetlo koje neprekidno gori za sve duše tamo izgubljene. Hangar je osmišljen i izveden sa nekim originalnim dijelovima iz te 1991. Sa namjerom da svakog posjetioca potakne na misli, da svatko barem na tren pokuša osjetiti i predočiti si nešto od boli, patnje, straha i jecaja koji su tog 20. studenog 1991. na tom mjestu taj krvavi pir pratili.
Nakon memorijalnog centra uputili smo se do mjesta gdje je pronađena masovna grobnica dvjesto žrtava, zapalili smo svijeće kod spomenika golubice u raspuknutom kamenu, kružnim mimohodom, u tišini, mislima posvećenim stradalima na tom mjestu, odali smo im počast.
Nakon toga logičan slijed je bio posjet memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, odnosno najvećoj masovnoj grobnici u Europi nakon II. svjetskog rata. Ponovno prizor koju smo toliko puta vidjeli na televiziji, na slikama… Slika inače govori više od tisuću riječi, ali jedno je slika na televiziji, u novinama, a drugo je biti na tom mjestu. Riječi su zastale, tamo, negdje u zraku, a prizor koji nam se pružio pred nam znala sam da će mi se urezat duboko u mene i nikad ga neću zaboraviti. 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ekshumiranu na ovom području, samo dva križa stoje posebno sami na sredini i simboliziraju najmlađu i najstariju žrtvu, iako imena ni na jednom križu nisu upisana. Na tom groblju su pokopane cijele generacije, cijela jedna mladost Vukovara i svih krajeva lijepe naše. Tamo sam se osjećala bespomoćno… Priča o veličini spomenika, zračnom križu, patiniranoj bronci, u tom trenu mi se činila besmislenom… Jedino što smo tada mogli, željeli i učinili je bilo pokloniti se i zahvaliti general-bojniku Blagi Zadru, legendarnom hrvatskom branitelju s Trpinjske ceste Marku Babiću, četvorici sinova bake Kate Šoljić, ma svima njima… njima koji su na tom groblju i njima čiji će se posmrtni ostaci još tokom godina pronaći i na ovom groblju dostojanstveno sahraniti, jer i za njih su mjesta predviđena.
Položili smo vijenac, zapalili svijeće i odali počast svim našim braniteljima.
Kažu da je ovo jedno od najljepših groblja. Oni koji su na njemu takvo i zaslužuju, iako bi bilo bolje da nikad nije ni moralo nastati.
Zadnja stanica nam je bio Križ na Dunavu, spomenik za sve one koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Nalazi se na ušću Vuke u Dunav, u centru Vukovara. Na križu je uklesano glagoljicom ”Navik on živi ki zgine pošteno”.
Neka im je svima vječna slava!
