Proteklih dana često se raspravljalo o sklapanju strukovnog Kolektivnog ugovora za liječničke i stomatologe, kojeg je na referendumu o prihvaćanju predmetnog Kolektivnog ugovora, provedenom 5. siječnja 2005. godine, podržalo 99,8 posto doktora medicine i stomatologa.
Zašto je zapravo ova tema izazvala tako veliku pozornost sindikata i javnosti?
Sindikati koji okupljaju članstvo u području zdravstva pregovarali su i zaključili granski Kolektivni ugovor za zdravstvo, kojim su se regulirala prava svih zaposlenih u sustavu zdravstva, uključujući i prava liječnika.
Iako je Gospodarsko-socijalno vijeće, u kojem sjede i predstavnici Vlade RH, zaključilo da se prava zaposlenih trebaju regulirati prije svega kroz kolektivne ugovore djelatnosti, a pojedine specifičnosti unutar pojedinih djelatnosti kroz anekse (dodatke) kolektivnih ugovora, ministar zdravstva i socijalne skrbi prof.dr.Andija Hebrang, je sa Hrvatskim liječničkim sindikatom zaključio strukovni Kolektivni ugovor za liječnike, protivno mišljenju GSV-a kojeg su podržali i predstavnici Vlade RH u GSV-u.
Diskriminatorne odredbe u odnosu na ostale zaposlene
Strukovni kolektivni ugovor za liječnike sadrži niz diskriminirajućih odredbi u odnosu na ostale zaposlene u sustavu zdravstva. Tako su primjerice u navedenom Kolektivnom ugovoru propisana posebna pravila za štrajk Hrvatskog liječničkog sindikata u odnosu na ostale sindikate. Nakon određenog dežurstva subotom, nedjeljom i danom pred blagdane, te na dan blagdana liječnik ima pravo na jedan slobodan dan, dok ostali zaposleni nemaju to pravo. Isto tako troškove prijevoza u pripravnosti liječnika snosi poslodavac, dok za ostale zaposlene poslodavac ne snosi te troškove, liječnici se imaju pravo školovati na trošak poslodavca, dok ostali zaposleni nemaju to pravo itd.
Međutim ono što doista upada u oči jest činjenica da se sa 0,2 % od glavarine na ime doprinosa solidarnosti (koja nije plaća, nego sredstva koja se doznačuju od HZZO za ukupnu djelatnost privatne prakse) izravno financira rad Hrvatskog liječničkog sindikata, što se može protumačiti i kao pogodovanje radu jednog sindikata, čime se direktno krše prava Međunarodne organizacije rada i Zakona o radu.
Osim toga, prvi izračuni o primjeni strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike i stomatologe pokazuju da bi iduće godine na 11.000 liječnika, koji čine šestinu zaposlenih u zdravstvu, trebalo potrošiti 542 od 700 milijuna kuna, koliko je zdravstvo dobilo više u proračunu, dok bi za ostalih 50-ak tisuća zaposlenih bilo namijenjeno svega 158 milijuna kuna.
Tužbom traženo poništenje
Upravo radi navedenih činjenica, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara nedavno su podnijeli tužbu kojom su zatražili poništenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – Dodatak, Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost, jer je isti suprotan Zakonu o radu i zaključcima Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV).
Četiri sindikalne središnjice, odnosno SSSH, Matica hrvatskih sindikata javnih službi, HUS i Sindikat usluga UNI-Cro, upozorile su Vladu RH na navedene okolnosti, i svoj daljnji rad u Gospodarsko-socijalnom vijeću uvjetovale su poništenjem spornog strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike. Nakon što je Vlada RH dala uputu Državnom odvjetništvu RH, da prizna tužbeni zahtjev u postupku koji se vodi po tužbi navedena dva sindikata, koji će rezultirati poništenjem strukovnog kolektivnog ugovora, četiri sindikalne središnjice odlučile su ponovno sudjelovati u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Također je dogovoreno da će svi potpisnici granskog kolektivnog ugovora za zdravstvo odmah pristupiti pregovorima o Dodatku Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kojim će se regulirati specifična pitanja liječnika, a kojeg će potpisati sva četiri sindikata u djelatnosti zdravstva, koji sudjeluju u pregovorima.
Za očekivati je da tu priči nije kraj i da će Hrvatski liječnički sindikat i dalje ustrajati na strukovnom kolektivnom ugovoru za liječnike. Prihvaćanje koncepcije strukovnog kolektivnog pregovaranja uzrokovalo bi niz problema kako za poslodavce, tako i za sindikate. Stoga je dobro što je Vlada odustala od takve prakse.
