Tranzicijsko razdoblje u Hrvatskoj dovelo je, između ostaloga, do smanjenja nacionalnog bogatstva. Pri tome ono što nam je preostalo neravnomjerno je raspodijeljeno. S jedne strane imamo sloj ljudi kojima je nakaradno zakonodavstvo i nakaradna politika omogućili da na sumnjiv način steknu veliko bogatstvo. S druge strane trenutno imamo 330.998 nezaposlenih i 1.216241 umorivljenika s prosječnom mirovinom od 2.183,75 kuna. Dakle, jedna trećina stanovnika Hrvatske živi u bijedi ili su samo na korak do nje. Tome treba pridati one koji primaju minimalnu plaću ili rade ali plaću uopće ne dobivaju. Mjere koje se ove godine provode ne samo da nisu zaustavile negativan gospodarski trend kao što se na sva zvona prokamiralo, već su dovele do daljeg socijalnog raslojavanja ionako siromašne Hrvatske.
Spirala propadanja
Akcije vezane za izlazak iz krize svode se na povećanje poreznog opterećenja i smanjivanje plaća. S obzirom na to da te poteze nisu pratili one mjere koje omogućuju otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje, bitni ekonomski pokazatelji ove godine drastično su pogoršani. Smanjena je potrošnja, smanjena je industirjska proizvodnja i smanjen je bruto- nacionalni dohodak. Zbog propasti mnogobrojnih tvrtki, u rujnu i listopadu nezaposlenost se dnevno povećavala za tisuću ljudi.
Mjere koje se provode ne samo da ne daju nikakav rezultat, već samo pogoršavaju postojeće stanje. Što više, ti zahvati praćeni su grotesknim pojavama. Ulaže se silan trud da se, između ostaloga, smanje plaće prosvjetara čija primanja su već sada manja od prosječnih u Hrvatskoj. U isto vrijeme, svako malo se doznaje da se različitim menadžerima propalih tvrtki koji su najureni zbog svoje nespobonosti, isplaćuju milijunske otpremnine. Može se govoriti o potrebi da se smanji državni proračun smanjenjem plaća onih koji su na državnim jaslama. I o tome da su pljačkaške otpremnine temeljene na važećim ugovorima. No, takva praksa da se uzima onima koji već imaju malo, a šakom i kapom dijeli onima koji imaju i previše, jednostavno je neprihvatljiva. Takvi postupci opravdano razjaruju one kojima se uzima, a to su prije svega oni koji su već sirotinja. Te nepravde moguće je sprječiti, no za to ne postoji politička volja. Može se pripremati zakon koji će prisiliti sve one koji imaju uvjete da odu u mirovinu a ne može se donijeti zakon kojim će se na sve ogromne otpremnine, bonuse i slične oblike pljačke udariti porez od 99 posto.
Porez na imovinu
U pripremi je još jedna zahvat kojim se obećava krupan preokret u gospodarskim kretanjima. Riječ je o porezu na imovinu. Govori se da će se na taj način bogate prisliti da daju veći doprinos u rješavanju krize, pokrenut će se tržište nekretnina te sredstva blokirana u njima usmjeriti u investicije. Te pretpostavke temelje se na misaonim konstrukcijama, dok neka konkretna iskustva govore sasvim drugačije. Sličan porez u Grčkoj, koja se nalazi u istom položaju kao Hrvatska, uopće nije oživio trgovanje nerketninama. Razmljivo. Većina ljudi jednostavno nema novaca za ulaganje u nekretnine. S druge strane, nitko nije lud da ulaže u nešto zbog čega će ga oderati poreznim nametom.
Po svemu sudeći, porez na imovinu ponovo će biti udar na sirotinju. Odnosno proces socijalnog raslojavanja u Hrvatskoj nastavit će se. Dobar dio građana Hrvatske ima vikendice i slične objekte koje su godinama gradili odrićući se svega i svačega. Porez od dva posto za njihova bijedna primanja bit će za njih jednostavno neizdrživ. S druge strane, oni koji su stvarno bogati, porez na imovinu neće ni osjetiti. A njihov doprinos državnom proračunu, u odnosu na većinu građana, biti će zanemariv.
Sve u svemu, Hrvatska je zemlja bijede i nepravdi. Bizaran je tako i naš pravosudni sustav koji ekspreksno sudi nevažnoj policijskoj glasnogovornici za iznos od 6 tisuća kuna ili šalje bakicu u zatvor zbog nekoliko stotina kuna. U isto vrijeme, oni koji su pokrali i upropastili Hrvatsku ne odgovaraju za svoja djela ili policija i sudovi oko njih obilaze kao mačak oko vruće kaše.
Hrvatska je očito daleko od izlaska iz krize. Proces osiromašivanja društva će se i dalje nastaviti. U potpunosti sljedimo svjetske trendove kapitalističkog sustava po kojima bogatiji postaju sve bogatiji a siromašniji sve siromašnji.
