Kriza u Hrvatskoj najteže je pogodila one koji imaju najmanje. Prošle godine promet u trgovini smanjen je za 15 posto, a to smanjen nastavlja se i ove godine. Naravno, tom smanjenju najviše su pridonijeli oni koji imaju najmanje jer su prisiljeni na to da kupuju ono što im je najnužnije za život. Najavljenim oduzimanjem regresa, božićnice i ostalih primanja život onih koji imaju malo, postat će još teži. Sva ta kretanja dovest će do toga da će se socijalne razlike u Hrvatskoj dodazno produbiti. A one su i do sada bile veće nego u razvijenim europskim zemljama.
Bogate zemlje su i pravednije
Evo nekoliko statističkih podataka.. Godine 2008. bruto društveni prizvod Hrvatske po stanovniku iznosio je 11.045 dolara a po kupovnoj moći 16.360 dolara. U isto vrijeme, bruto-društveni proizvod po stanovniku u Švedskoj iznosio je 43.190 dolara, po kupovnoj moći 34.882 dolara, u Norveškoj po stanovniku 72.768 dolara, po kupovnoj moći 50.255 dolara te u Luxembrugu 89.923 dolara po stanovniku a po kupovnoj moći 75.442 dolara.
Razlike između Hrvatske i tih zemalja velike su. Međutim, postoji još jedna značajna razlika koja je, vjerujem, veći izvor nezadovoljstva i frustracije koji se u Hrvatskoj osjeća na svakom koraku. Riječ je o tome da ono malo što imamo, ne raspoređujemo pravedno. Da je to tako pokazuje nam podatak koji govori o takozvanom faktoru siromaštva. On govori o tome koliki je prihod pojedinog kućanstva po članu u odnosu na prosjek primanja kućanstava po članu u Hrvatskoj. Kućanstva koja po članu imaju prihod ispod 60 posto prosjeka primanja smatraju se rizično siromašnim. U zadnjih nekoliko godina postotak rizično siromašnih kućanstava u Hrvatskoj kretao se od 17,5 posto do 16,3 posto a prema novijim podatcima u prošloj godini ponovno se popeo na 17,4 posto. Može se pretpostaviti da aktualna kretanja dovode do daljeg socijalnog raslojavanja stanovništva.
U isto vrijeme, rizik od siromaštva u bogatom Luxembrugu iznosi 4 posto, u Švedskoj 6 posto. To znači da u Luksemburu samo 4 posto kućanstava ima po članu manje od 60 posto prosječnog primanja kućanstva u toj zemlji. Dakle, ne govorimo o apsolutnim iznosima već odnosima, o tome da je u tim bogatim zemljama nacionalno bogatstvo raspoređeno na pravedniji način. Da ne govorimo o tome da mnoga siromašna kućanstva u Švedskoj sigurno imaju veća primanja od srednjeg hrvatskog sloja. Ono što boli u takvim odnosima je upravo nesrazmjer između onih koji imaju i onih koji nemaju.
Više je razloga socijalne nepravde
Razvoj događaja u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina doveo je do stanja socijalne nepravde. Problem viška radnika, umjesto da se rješava razvojem novih poslova, «rješavan» je tako da su ljudi slani u prijevremenu mirovinu. Na taj način stvoren je socijalno ugrožen sloj od milijun i 100 tisuća umirovljenika, čija prosječna dob umirovljenja je 52 godine a prosječna mirovina 2.130 kuna. I pored toga što su njihove mirovine male, tako veliki broj neaktivnog stanovništva predstavlja veliki teret za državni proračuna s obzirom na to da doprinosi zaposlenog stanovništva nisu dovoljni za pokriće troškova mirovina. Za tu kategoriju stanovništva još se može reći da su dobro prošli. Mnogi su se našli na ulici bez posla, godinama uzalud obijajući vrata zavoda za zapošljavanje.
S druge strane, sloj koji se dobro snašao u tranzicijskim promjenama, u velikom broju slučajeva pokazao je veliku beskrupuloznost i pohlepu. Pri tome ne govorimo o lopovluku, kojeg, kako vidimo ima na sve strane, već o legalnoj otimačini. Menađeri su sami sebi određivali nemoralno visoke naknade, s time da su često puta tvrtke koje su vodili propadale, nadzorni odbori služili su za popunjavanje kućnog budžeta za one podobne ( a kada je nešto krenulo krivo ti nadzorni odbori nisu imali pojma ni o ničemu), na sve strane sklapaju se fiktivni ugovori o intelektualnim i nekim drugim uslugama i tako redom. Sve to dovelo je do osjećaja socijalne nepravde, do osjećaja da se onima koji imaju daje, a onima koji nemaju uzima. Tek u zadnje vrijeme počelo se stidljivo govorito o tome da na tom području treba uvesti reda, no za sada učinjeni su samo skromni pomaci.
Dakle, bilo bi pravedno da akcije za izlazak iz krize u sebi sadrže mjere kojima će se smanjiti socijalne nepravde u Hrvatskoj. To je jedan od prijeko potrebnih zahvata kako bi se uklonilo ono manje ili više izraženo nezadovljstvo stanjem u državi koje postoji kod mnogih naših građana i koje ne djeluje poticajno na angažiranje ljudi u rješavanju krize.
