Sramotne najave racionalizacije javnog sektora – Kritičari javnog sektora ga žele za sebe

Sramotne najave racionalizacije javnog sektora – Kritičari javnog sektora ga žele za sebe

Zašto se javni sektor uporno prikazuje neefikasnim, nepotrebnim, a sve radnike lijenčinama. Sigurno je da su racionalizacije moguće, no vjerojatno postoji jedan mnogo opasniji razlog. Privatni sektor, koji drži medije, želi preuzeti javni sektor, a sve još k tome uz blagoslov našeg naivnog puka, koji je posljednjih 20 godina blagoslovio mnogo toga, pa je otvorenih ruku spreman progutati i ovu podvalu.

Prije mjesec dana mnogi dnevni listovi slavodobitno su se raspisali o planu Vlade da uštedi 400 milijuna kuna, tako da “otpusti” 5.000 radnika zaposlenih na određeno vrijeme, da ukine odnosno prestane isplaćivati prekovremeni rad, vjerojatno i druge naknade – da udri po radnicima. Kako god se ove najave plasirale kao pozitivne, njihova pozadina, značaj i ono što nose ustvari je porazno.

“Skresat ćemo najslabije”  

Krenimo od rada na određeno vrijeme. Kao prvo, ugovori o radu na određeno vrijeme za 5.000 i više nesretnika neće se “otkazivati”, nego će ih se očito samo pustiti da isteknu, a radnicima se jednostavno neće ponuditi novi ugovori, pa će njihov radni odnos automatski prestati. Koliko su nesigurni ugovori na određeno vrijeme i koliko su ranjivi tako zaposleni radnici najbolje pokazuje ovaj primjer. Vlada ovime javno uči ostale poslodavce kako se riješiti radnika, nažalost većina od njih to već i zna.

No, nitko ne postavlja pitanje zašto je 5.000 i daleko više radnika u državnom sektoru zaposleno na određeno vrijeme. I tako neki rade godinama. Takvi ugovori prema samom Zakonu o radu trebaju biti iznimke, koje se smije koristiti samo ako su određeni poslovi vremenski ograničeni, a njih je vrlo malo. Čini se da i naša Država kao poslodavac uvelike zlorabi institut rada na određeno vrijeme, jer je upravo tako zapošljavala mnoge, ponajviše mlade radnike, bez obzira na razloge. Umjesto pozitivan primjer naša Država daje negativan.

Reorganizacija – odoka

Koliko se ponavlja, već su i vrapci naučili da se treba provesti reorganizacija javnog sektora. No prave reorganizacije nema, ali se, kao i u privatnom sektoru, radnici zastrašuju brojkama i postocima. Pritom nije važno gdje će se te brojke naći, odnosno gdje zaista postoje viškovi. Važno je da se brojke mogu pokazati, one su im baš dobre. I tako će se eliminirati brojka od 5.000 i više najranjivijih radnika, bez obzira što su oni vjerojatno i potrebni, ali najlakše ih se riješiti. Linija manjeg otpora najbolje funkcionira. Smanjit će se brojka, a je li višak opet ostao to i nije važno. Na papiru sve je dobro.

S druge strane, nitko ne postavlja pitanje da li je racionalno što ima doktora koji ujutro preko svake volje i presporo ordiniraju u bolnici, da bi popodne u toj istoj u tim istim javnim prostorima, čak i na tim istim aparatima, ili pak u svojoj drugoj ordinaciji, privatno ordinirali i naplaćivali istim pacijentima koje su trebali obraditi ujutro, a sve to u trošak građana. To nikome ne predstavlja zakonsku zabranu takmičenja odnosno konkurencije s poslodavcem. To se još i potiče, jer se tako “rasterećuje zdravstvo”. Pa trebao ga je rasteretiti ujutro i raditi svoj posao za koji prima plaću, a ne koristiti to kao rasadnik pacijenata svoje popodnevne privatne prakse. Tko želi raditi privatno, neka to učini, ali neka se i ustane s prve udobnije stolice. Kada bi se na ovakvim primjerima uredili jasno uredili odnosi, eto prave reorganizacije i porasta efikasnosti. Ali ne, bolje je “otkazati” 5.000 ugovora na određeno bez obzira čiji su i kakvi su. Dok se na to svode reorganizacije, može biti samo gore.

“Nema prekovremenog”

Što uopće znači najava: Nema prekovremenog rada. Da zaista neće biti prekovremenog rada zbog idealne organizacije rada preko noći, ili da ga se prekovremeni neće evidentirati, priznavati, ni plaćati. Znamo da mnogi danas u dugim smjenama probijaju sve moguće granice prekovremenog rada, pa se prva opcija da će prekovremeni nestati čini iluzijom. Jednostavno, rekli su da prekovremenog nema, bez obzira da li ga ima. Još jedan krasan primjer za ostale poslodavce, takvih primjera smo već imali. No, ako je zaista bilo zlouporaba da su si radnici sami pisali nepostojeći prekovremeni rad, to je mogućnosti za prave racionalizacije, jer takvi i zaslužuju otkaz.

Javni sektor smeta onome tko ga i želi – privatni  

Dok slušamo o ovakvim racionalizacijama postavlja se pitanje: Želi li se istinski racionalizirati javni sektor. Sve se više čini da i NE. Zašto?

Evo mogući odgovor. Ne samo kod nas, i u drugim zemljama, se javni sektor prikazuje kao neefikasan, neracionalan i suvišan. Djelomice ima istine, ali to su doslovce postale prave organizirane medijske hajke. Zašto?

Treba imati na umu da većinu javnog sektora čine ustvari usluge, da se kroz jedan njegov dio odgaja cijelo društvo, a u jednom dijelu je koncentrirana velika represivna moć. Svi se slažu da u ovom dijelu svijeta, za razliku od proizvodnje, djelatnost usluga ima blistavu budućnost. Uzmimo samo zdravstvo. Kolike su vrijednosti tog sektora, kolike se zapravo milijarde vrte u tom dijelu. Kako bi se netko volio dokopati tog dijela kolača. Pogledajmo školstvo i obrazovanje, u kojem se također mogu zavrtjeti ogromne cifre. Ali tu je tek početak. Školstvo formira i usmjeruje mlade umove, te kroz njega ustvari odgaja cijelo buduće društvo. To smo osjetili na svojoj koži; čemu su nas učili prije 30 godina, a čemu danas uče našu djecu. Razmišljamo li isto. Kolike su tu mogućnosti za manipulaciju cijelim društvom, njegovim duhom i sustavom vrijednosti, cijelim mentalnim sklopom. I na kraju tu su represivni organi, vojska i policija. Ne bi li policija i vojska bili efikasniji da ih se privatizira. Kolike su tu očigledne mogućnosti i moć. Takav javni sektor bio bi baš po mjeri nekih pojedinaca – racionalan i efikasan ali samo za interes njih. Iako se ovo čini znanstvenom fantastikom, nažalost mi plešemo na toj granici.     

Eto, zato će javni sektor nekima uvijek biti “neefikasan”. Najbolje je da ga se dade njima, jer čim postane privatan – odmah će postati biti “efikasan”. Ne samo to, bit će im to jedan “big business”. A onda gospodo: Tko ima – njemu sve i živjet će vječno, a tko nema – nek crkne!