Srpanj i Kolovoz 2014. – Na istom zadatku!

Srpanj i Kolovoz 2014. – Na istom zadatku!

Vladin cilj

Kao razlog za donošenje Zakona o radu Vlada je postavila dvadeset raznih ciljeva. Osmi glasi: …Smanjiti indeks zakonske zaštite zaposlenja i time potaknuti novo zapošljavanje, osobito mladih, i to pojednostavljivanjem i ubrzanjem postupka otkazivanja, izmjenom instituta prekidanja tijeka otkaznog roka, smanjenjem broja zaštićenih kategorija radnika od otkazivanja, izmjenom visine naknade štete u slučaju sudskog raskida radnog odnosa, pojednostavljenjem i ubrzanjem postupka kolektivnog viška radnika…

Bez dogovora sa socijalnim partnerima Vlada je u Sabor poslala svoj konačni prijedlog novog zakona u kojem je ipak, pokazuje tekst zakona, prihvatila dio sindikalnih primjedbi. Zakon o radu već je bio u prvom čitanju, ali je iz Sabora na drugu stranu Markova trga stigla uputa da se poprave odredbe o radnom vremenu, otkazima i agencijskom zapošljavanju.

Radni tjedan 50 sati. U Vladi su poslušali sugestije iz parlamenta pa je mogućnost da poslodavac odredi da radni tjedan traje 56 sati, kad je to potreba posla, smanjena na 50 sati. Tvrdi i da su bolje zaštićeni radnici koji će se zapošljavati preko agencija, ali će poslodavac na taj način moći zapošljavati radnika čak tri godine. Zakon omogućava i da radnici koji imaju ugovor o radu s jednim poslodavcem rade za drugog osam sati tjedno, ali i da se radnike “posuđuje“ iz jedne u drugu povezanu tvrtku.

Nema otkaza bez obrazloženja. Nestala je odredba prema kojoj je mali poslodavac radniku mogao dati otkaz bez ikakvog obrazloženja, što je značilo i da radnik gubi pravo na sudsku tužbu, a time su bili diskriminirani i poslodavci jer su različita pravila vrijedila za male i velike, ali i radnici kod malih poslodavaca. Uz to, otvarala su se vrata tomu da se ograničenje na male poslodavce proširi na sve.

Zapošljavanje preko agencija. Prostora za loš položaj radnika Vlada je ostavila i kod agencijskog zapošljavanja koje sada može trajati tri godine kod istog poslodavca. Iako postoji sudska praksa prema kojoj radnici koje netko zapošljava preko agencija moraju imati ista prava kao i oni koji imaju ugovor o radu kod tog poslodavca, sadašnji zakonski prijedlog to onemogućava. On regulira prava poput radnog vremena, odmora, zaštite trudnica ili mladih, ali nema prava poput regresa ili božićnice. Samim time agencijski radnik postaje privlačniji poslodavcu. Uz to, zakon kaže da će radnik koji je zaposlen u agenciji pa ga ona posuđuje drugom poslodavcu, ako ne radi dobivati od agencije naknadu koja odgovara prosječnoj plaći koju je dobivao posljednja tri mjeseca kod poslodavca kod kojeg je bio angažiran, ali samo ako drukčije nije uređeno. Agencija to može urediti drukčije, to može biti pola plaće, ili 200 kuna ili 100 kuna. Tako agencijsko zapošljavanje osim radnika u lošem položaju postaje i nelojalna konkurencija ugovorima na neodređeno, ali i na određeno vrijeme.

Poslodavački ciljevi

I hrvatski poslodavci već dvadesetak godina pjevaju istu pjesmu… radnici su preskupi, imaju prevelika prava, zaštita im je prevelika, premalo rade. Usporedimo li podatke s pravima u Europskoj uniji i Hrvatskoj, dobit ćemo potpuno drugačiju sliku.

                                                           EU                          RH

Ukupni porezi od BDP-a                     39,4%                     35,7%

     rad je oporezivan                            51%                         40,7%

     potrošnja                                        28,5%                      49,1%

     kapital                                            20,8%                     10,3%

Prosječna neto satnica                         11,95 eura              4,77 eura

Ukupni trošak po satu                         23,7 eura                  8,8 eura

Radni sati tjedno po zakonu                 44,74 sati                 40 sati

Radni sati tjedno po kolektivnim ugovorima 38,71 sati          40 sati

Broj dana blagdana i praznika u godini         12,04 dana        13 dana

Minimalni broj dana godišnjeg odmora         21,41 dana        20 dana

Što sve nisu poslodavci od početka razgovora o izmjenama radnog zakonodavstva iznosili, tvrdili, tražili. Ispada da bi bili najsretniji da nikakve zakonske regulative nema i da s radnikom mogu raspolagati kako hoće i koliko hoće. Potrošiti ga do maksimuma, gurnuti na deponij i zamijeniti ga friškim. Sve im je preskupo kad je riječ o ljudima koji svojim radom priskrbljuju sebi sredstva za život, a poslodavcu profit. Preskupo je zapošljavanje, preskupo je otpuštanje, preskupo je držanje radnika. Samo, na našu sreću, posao se bez radnika ne može obaviti.

Prihvaćanjem predloženih promjena Zakona o radu bit će: manje plaće u privatnom i javnom sektoru, a to znači daljnji pad standarda i sve veće socijalno raslojavanje; smanjivanjem dosadašnjih prava iz rada i veću nesigurnost radnika, a veći prostor poslodavcima kako bi ucjenjivali radnike; teže zapošljavanje, što će imati daljnji odlazak mladih ljudi iz zemlje; nastavak daljnjeg uništavanja socijalnog partnerstva, sindikata i slobodu kolektivnog pregovaranja.

Godinu dana u Europskoj uniji

Hrvatska politika deset je godina težila Europskoj uniji, osam godina pregovarala, prilagođavala se i propovijedala progresivniju budućnost. Kad je 1. srpnja prošle godine Hrvatska postala 28. članica Unije, mnogi građani vratili su se istim nadanjima, samo ovaj put na drugu adresu. Što se promijenilo u posljednju godinu dana? Imamo li bolje plaće? Jesu li pravedniji kriteriji na natječajima za posao i ima li uopće više posla nego prije? Jesu li ljudska prava svih naših sugrađana zaštićenija? Dojmovi ljudi koji svojim radom i životom pridonose ovoj zemlji traže odgovor na pitanje – što je drugačije? Gospodarstvo je bilo u padu u srpnju 2013., u padu je i danas. Broj nezaposlenih je rastao prošle godine, nastavio je rasti i danas. Dug u proračunu je toliko velik da smo u proceduri prekomjernog deficita… Dakle, što je hrvatskim građanima novoga donijela Europska unija? Neka odgovori svatko za sebe.