Malo vijeće Matice hrvatskih sindikata, na sastanku od 15. rujna 2009. godine donijelo je sljedeće odluke:
1. Matica smatra da je u zemlji potrebno hitno promijeniti smjer i narav Vladine politike.
2. Sindikati trebaju imati veoma aktivnu ulogu u rješavanju bitnih i strateških problema s kojima se zemlja suočava te sudjelovati u industrijskim akcijama s takvim ciljem.
3. Sindikati trebaju oblikovati i dogovoriti skup zahtjeva s rokovima ispunjenja, započeti dijalog o njima s Vladom i po potrebi organizirati metode pritiska, prosvjede i na koncu generalni štrajk ako se zahtjevi ne prihvate i rokovi ne ispune.
4. Zahtjevi trebaju ići u pravcu stvaranja potpuno nove slike Hrvatske, čovječnije, razvijenije i uređenije. Stoga, Matica predlaže sindikalnim središnjicama skup zahtjeva koji se mogu svesti na sljedeće:
• smanjivanje javne potrošnje (smanjivanje i ukidanje subvencija neuspješnim proizvodnjama, ukidanje bespovratnih potpora, smanjivanje broja jedinica lokalne samouprave, reforma i racionalizacija javne i državne uprave te svih javnih službi kao i jačanje njihovih odgovornosti, preispitivanje razine financiranja Crkve i izdataka u BiH, preispitivanje svih investicijskih projekata u kojima je prisutna država);
• uklanjanje sustava privilegija te poticanje rada kao vrijednosti (revizija broja branitelja i prava povezanih s braniteljskim statusom, ukidanje povlaštenih mirovina, sustav plaća u javnom sektoru koji razlikuje uspješni od neuspješnog rada, vezati naknade za nezaposlenost i druge socijalne naknade za rad a ne za nerad);
• razmjerno rasporediti teret krize na rad i kapital (uvođenje poreza na imovinu, povećanje poreza na dobit za 3%, uvođenje poreza na isplatu dividendi (kapitalna dobit), uvođenje poreza na nasljeđe, ukidanje kriznog poreza i vraćanje PDV-a na 22% čim se pojavi prvo tromjesečje u kojem BDP raste više od 2%);
• zaštitu dostojanstva i prosperiteta radnika i građanina (regulaciju rada nedjeljom, regulaciju odvjetničkih tarifa, jedinstveni sustav plaća u javnom sektoru, izjednačavanje plaća u državnoj i lokalnoj upravi te bitnu promjenu odnosa društva i države prema starima i nemoćnima dugoročnim planom izgradnje domova);
• ukidanje školarina na fakultetima te modernizacija i integracija sveučilišta;
• jačanje tržišnih zakonitosti u gospodarstvu i socijalizacija tržišnih posljedica u društvu („Tržišno gospodarstvo da, tržišno društvo ne“);
• reforme u pojedinim sektorima državne proizvodnje (željeznica, elektroprivreda, hrvatske autoceste itd, smjenjivanje uprava državnih poduzeća) i radikalna reforma poljoprivrede (ukidanje subvencija po hektaru, imperativno okrupnjivanje proizvodnje i poticanje zadružne proizvodnje);
• borba protiv korupcije (smanjivanjem uloge države u gospodarstvu, zakonska zabrana sofisticiranih oblika korupcije u javnom sektoru – pokloni u ime zahvale, ukidanja partijskih imenovanja na funkcije u državnim institucijama i poduzećima)
• ozbiljna demografska politika (koja nadasve uključuje široke investicije u dječje vrtiće).
5. Matica neće sudjelovati u sindikalnim aktivnostima ako se one budu odnosile na mjere reaktivnog karaktera (krizni porez, povećanje stope PDV-a) kojima je Vlada nastojala pravičnije rasporediti teret krize i na kratki rok osigurati isplatu mirovina, plaća i socijalnih naknada. Prosvjed protiv takvih mjera ili prosvjed u korist najbolje plaćenih sredina u zemlji nemaju šanse za ozbiljnu mobilizaciju masa.
Matica će zastupati takav pristup u razgovorima s drugim središnjicama i samo s vrijednim ciljevima koji mogu promijeniti sliku naše zemlje u sindikalnim aktivnostim sudjelovati.
Stajališta Matice o stanju u zemlji
S obzirom na izuzetno teško stanje u zemlji, uvjetovano dugogodišnjim unutarnjim slabostima a razgolićeno trenutnim vanjskim poremećajima usljed globalne krize, Matica hrvatskih sindikata smatra nužnim preispitati i utjecati na smjer u kojem Vlada vodi zemlju. S tim u vezi sindikati su snaga koja može djelovati na ubrzanje i nametanje onih mjera i odluka koje mogu zemlju ne samo izvući iz krize, već, puno važnije, i potaknuti snažan rast nakon izlaska iz krize.
Endogeni uzroci krize u Hrvatskoj ne mogu se svesti samo na ekonomske slabosti, kao što su vanjski dug, pretjerani proračunski rashodi i slično, već uglavnom na teške propuste u političkoj sferi, čega su ekonomske slabosti tek posljedica, pri čemu mislimo na neorganizirano i neregulirano društvo u kojem vlada pravo jačega, u kojem rad i znanje nemaju društvenu vrijednost, u kojem javni sustavi prvenstveno služe sami sebi a tek onda građanima što dovodi do poniženih ljudi, u kojem postoji predominantna uloga države i politike kao izvora svih kriterija, koja umjesto tržišta sudi i presuđuje tko će uspjeti a tko propasti, koja je sama uzrok svih oblika korupcije, pa i one sofisticirane koja stvara psihološku ovisnost otimajući inicijativu, volju i dostojanstvo svima, u kojem postoji ogromno preljevanje plodova marljivog, uspješnog, poduzetnog i kreativnog rada ka neuspješnima, privilegiranima i politički potrebnima. Sve je to dovelo do krize povjerenja, izostanka optimizma, vjere u rad i na koncu do višegodišnje društvene stagnacije.
Početkom devedesetih Hrvatska je po ekonomskom razvoju bila ispred većine tranzicijskih zemalja. Danas je iza većine. To je najcrnja istina ovih dvadeset godina hrvatskog društva, istina koja potamnjuje radost uspostave neovisne države.
Postoji Hrvatska koja nije u optici političkih opcija. To je ona najveća treća Hrvatska. Nju čine bešćutno izrabljivani radnik u trgovini, poslodavac koji želi poslovati pošteno, potcjenjeni radnik u prosvjeti i zdravstvu u okruženju preplaćenog nerada i privilegija, studenti i njihovi roditelji koji plaćaju studiranje, građani nezaštićeni na sudovima i opelješeni kod odvjetnika, radnik koji se ne usudi osnovati sindikat…To su svi oni slabiji u raljama moćnijih.
Država može izgledati drugačije. Moramo je sami izmijeniti. Sindikati mogu pomoći i primorati politiku na djelovanje u pravom smjeru ili se sami politički organizirati.
Matica poziva sindikate na dogovor o listi zahtjeva koji uključuju ukidanje i smanjivanje svih prihoda od nerada, žestoko destimuliranje prihoda od rente i imovine, poticanje ulaganja u rad i znanje.
Matica traži:
1. smanjivanje javne potrošnje
smanjivanjem subvencija neuspješnim proizvodnjama
ukidanje bespovratnih potpora
smanjivanjem općina i novi regionalni ustroj RH
reforma javne i državne uprave
reforma javnih službi u pravcu racionalizacije sustava i jačanja odgovornosti
integracija sveučilišta
preispitivanje razine financiranja Crkve i izdataka u BiH
preispitivanje svih investicijskih projekata u kojima je prisutna država
2. revizija broja braniteljskih statusa i prava s njima povezanih
3. reforme u pojedinim sektorima državne proizvodnje (poljoprivreda, željeznica, elektroprivreda itd),
4. jedinstveni sustav plaća u javnom sektoru koji razlikuje uspješni od neuspješnog rada
5. hitnu reformu poljoprivrede, ukidanje subvencija po hektaru, imperativno okrupnjivanje proizvodnje (zadružna proizvodnja kao rješenje)
6. ukidanje školarina u visokom obrazovanju
7. regulaciju rada nedjeljom
8. regulaciju odvjetničkih tarifa
9. uvođenje poreza na imovinu,
10. povećanje poreza na dobit za 3%,
11. uvođenje poreza na isplatu dividendi (kapitalna dobit),
12. uvođenje poreza na nasljeđe
13. ukidanje kriznog poreza i vraćanje pdva na 22% čim se pojavi prvo tromjesečje rasta BDP-a više od 2%.
14. izjednačavanje plaća u državnoj i lokalnoj upravi.
15. provedbu svih mjera koje je Vlada do sada već najavila (sređivanje stanja i plaća u državnim poduzećima, povlaštene mirovine, braniteljske mirovine).
16. obračun s korupcijom u državnim poduzećima i javnoj nabavi
17. jačanje tržišnih zakonitosti u gospodarstvu i socijalizacija tržišnih posljedica u društvu (tržišno gospodarstvo da, tržišno društvo ne)
18. ozbiljna demografska politika koja uključuje investicije u dječje vrtiće.
