Svjedoci smo da su se kod nas u zadnje vrijeme povele izuzetno žestoke rasprave o pitanjima koje su u današnjoj teškoj gospodarskoj situaciji potpuno beznačajne. Silna energija troši se na to da li će se veza dvojice muškaraca ili žena nazvati brakom ili nekako drugačije. Što god da se unese u Ustav, neće otvoriti ni jedno radno mjesto, niti će se povećati plaće ili mirovine.
Nedavno je objavljena karta Europe. Žutom bojom obilježene su države liberalnog odnosa prema istospolnoj seksualnoj orijentaciji a crnom države u kojima se zakonskim propisima toj orijentaciji postavljaju kojekakve prepreke. Taj prikaz pokazao je da postoji jasna polarizacija. Zapadne europske zemlje su redom liberalnije, dok istokom Europe, uključujući Hrvatsku, prevladavaju konzervativni, rigidni stavovi. Taj podatak predstavlja zanimljivu polazišnu točku za raspravu. Ne o tome čiji stavovi su ispravni ili ispravniji. Svatko ima pravo da misli o bilo čemu što hoće, pod uvjetom da tim svojim stavom tu slobodu ne ograničava drugome. Naglasak je na podatku da su zapadnoeuropske zemlje gospodarski razvijenije. Ima li to neke veze s njihovim odnosom prema seksualnim manjinama. Nategnuta pretpostavka? Ili ipak postoji neka tajna veza, poput one između pjesnika i breza.
Vrh ledenog brijega
Odnos prema seksualnim manjinama, usuđujemo se reći, samo je vrh ledenog brijega. On je dio svjetonazorske orijentacije koja dobrim dijelom počiva na dogmama o kojima se ne dozvoljava nikakva rasprava. Te dogme se svim sredstvima, uključujući referendum, nastoje nametnuti onima koji misle drugačije. U redu. Recimo da je i pokretanje te križarske vojne dio prava svakog čovjeka da se bori za svoje stavove. No, kakve su posljedice takvih isključivih stavova? Imaju li oni veze s gospodarstvom?
Svjedoci smo da su se kod nas u zadnje vrijeme povele izuzetno žestoke rasprave o pitanjima koje su u današnjoj teškoj gospodarskoj situaciji potpuno beznačajne. Silna energija troši se na to da li će se veza dvojice muškaraca ili žena nazvati brakom ili nekako drugačije. Što god da se unese u Ustav, neće otvoriti ni jedno radno mjesto, niti će se povećati plaće ili mirovine. Riječ je o jalovoj, bespotrebnoj bitci, za Hrvatsku se danas s punim pravom reći da u njoj psi laju a karavane prolaze. Hrvatska je danas na trećem mjestu po broju nezaposlenih u Europi, iz godine u godinu povećava se razlika u bruto-društvneom proizvodu između Hrvatske i prosjeka Europske unije, gotovo pedeset posto mladih je nezaposleno i tako redom.
Hrvatska se nalazi u svojevrsnoj blokadi. Različite dogme i svetinje, koje zauzimaju dobar dio naše intelektualne prtljage, ograničavaju stvaralačko mišljenje koje se temelji na preispitivanje svega onoga što postoji oko nas. Posljedice su dalekosežne i ne ograničavaju se samo na neka periferna pitanja. U Hrvatskoj, mislimo ovog puta na gospodarstvo, već godinama nema nikakvih novih ideja. Industrijska proizvodnja iz godine u godinu pada jer je zastarjela i nije konkuretna industriji razvijenih zemalja. U gospodarskoj politici neprestano prežvakavamo floskule o strukturnim reformama, skupoj državi, liberalnom ili rigidnom radom zakonodavstvu a pomaka nema. Očito, dio tih famoznih strukturnih reformi mora biti razvoj kritičkog, slobodnog mišljenja koje će na ekonomskom planu, a o njemu je ovog puta riječ, dovesti do proboja starih, neuspješnih okvira.
Iako se radi o delikatnom pitanju koje i ne utječe na svakodnevnicu većine građana, svakako pozdravljamo referendum kao oblik demokracije putem kojeg svi građani direktno odlučuju. On se mora uspostaviti i razvijati, a njegova vrijednost je daleko veća od svih troškova koji se ističu od strane izabrane vlasti. Troškovi su ustvari beznačajni, a izabrani predstavnici građana se ustvari boje razvoja ovakvog način odlučivanja, da građani (narod ili raja) sami odlučuju. Nadamo se da će se ovakav način direktne demokracije nastavljati razvijati, ali i da će ubuduće biti postavljena pitanja koja su značajnijeg utjecaja na kvalitetu života većine građana (na primjer iz područja zaštite prirodnih dobara, privatizacije ili nacionalizacije voda, šuma, energetike, INE ili drugi najvrjednijih djelatnosti, subvencijama ili poticajima iz proračuna, dobne granice mirovine, minimalne plaće, pitanja zaposlenosti, radnog vremena i sl.).
Zato izađite na referendum, ne samo da prema svojoj savjesti odlučujete o ovom pitanju, već i da ovakav način odlučivanja svih građana uspostavimo i za, usuđujemo se reći, neka druga još važnija pitanja.
