Prije dvadesetak godina Josipa Lisac i Dino Dvornik ispjevali su jedan od poznatijih dueta naše zabavne glazbe Rušila sam mostove od sna, u kojem se uz ljubavnu tematiku javlja još nekoliko fraza gdje on kaže „tisuću sam puta pogazio riječ“, a ona pak odgovara “tisuću sam rijeka isplakala”, spominju “teška su vremena” da bi u naslovnom refrenu pjevali jedno drugom “Rušila(o) sam mostove od sna, staze do tebe…” Nažalost, ova pjesma i njezin refren neodoljivo podsjećaju na parlamentarne izbore koji su tek dva tjedna iza nas, ali i na svijet danas. Izborni kandidati su već tisuću puta pogazili riječ, građani su tisuću rijeka isplakali već, teška su vremena, a ubrzo može slijediti i Rušili smo MOST-ove od sna.
Malen narod s dubokim podjelama
Izborni rezultati mnogima nisu iznenađenje. HDZ je sa svojom koalicijom osvojio 59 mandata, a SDP sa svojom 56. Ovi rezultati niti jednima nisu dovoljni za većinu u Hrvatskom saboru, ni formiranje Vlade. Dakle, pobjednika nema, a tko želi vladati iduće četiri godine, mora koalirati s preostalima.
SDP i HDZ se u pogledu onoga što su provodili posljednja dva desetljeća, nisu previše razlikovali, osim u parolama. Štoviše, čak su i vukli određene poteze koji su bliži suprotnoj strani. Tako, ako dobro pamtimo, SDP nije izručivao hrvatske generale, a HDZ je, ali je, pak, SDP posljednjih godina udario na socijalnu stranu i radnike i više no što je to činio HDZ. U posljednjim mjesecima SDP se uspio posvađati s našim susjedima, nakon Srba i Mađara na redu su Slovenci, pa HDZ uz njih djeluje pitomo. U programe obje stranke i sad se upakiralo pomalo svega što bi birači voljeli; malo razvoja gospodarstva, malo populizma i socijale, malo nacionalizma…
Suštinske razlike u našem svakodnevnom životu uopće nema, oni su već tisuću puta pogazili riječ, ali tenzije između ova dva bloka te podjela naših građana koju čine i dalje se produbljuje. I to jest tragedija. U 25 godina njihove vladavine dijalog u ovoj zemlji je spao na tako niske grane da uopće nije važno što se govori, nego samo iz kojeg se to bloka viče. Stoga, ovako malen narod, koji nije dovoljan da napuni ijednu europsku metropolu, i dalje nas prati 75-godišnji nepremostivi jaz ustaša i partizana, koji se sad prenosi već i na praunuke.
Hoće li MOST izdržati
Pobjednik i iznenađenje ovih izbora za mnoge je MOST. Prije lista neovisnih kandidata, nego stranka, a koji su se posljednjih mjeseci u javnosti profilirali kao nosioci zahtjeva reformi i novog puta Hrvatske. Upravo je njihovo ime MOST vjerojatno jedan od osnovnih razloga njihovog uspjeha i 19 osvojenih mandata te iskoraka daleko ispred ostalih trećih opcija. Glas su im dali mnogi građani koji su siti simboličnih podjela na plave i crvene. Vjerojatno su se nadali da će se zaista stvoriti most koji će prebroditi ovaj jaz. Da će to biti most prema društvu u kojem je važnije što se govori, što se radi i što se ostvaruje, nego samo iz koje se pozicije to radi. Most prema društvu u kojem ćemo ići naprijed zajedničkim snagama, vođeni radom, razumom i argumentima, a ne pripadnošću.
No, pitanje je hoće li MOST uspjeti podnijeti sav taj teret, ili će se pod njime urušiti te preko noći od iznenađenja postati novo razočaranje. MOST nije čvrst jer još nije homogena stranka, već je sastavljen od individualaca, koji se vrlo lako mogu ponovno prikloniti jednoj od dvije strane. MOST nije čvrst jer nema potencijala da sam oformi Vladu niti da provede sve reforme koje je zacrtao. Mnoge od njih i nisu tako kratkoročno realne. Na kraju MOST predlaže Vladu nacionalnog jedinstva. Ta vrijedna ideja je najveća opasnost za njega. On predlaže zanemarivanje razlika, prevladavanje pozicija, premošćivanje jaza između dvije strane.
No, iako su razlike samo simbolične, iako su vladali na sličan način, iako su i oni naveli mnoge reforme koje traži i MOST, vrlo je izgledno da će HDZ i SDP radije ostati svaki na svojoj obali dubokog jaza kojim dijele naš narod. Jer upravo ih taj jaz i prioritet pripadnosti obostrano štiti od propitivanja njihove sposobnosti i kompetentnosti te učinka njihovog rada za kvalitetu naših života. Oni i trebaju jedni druge jer si na ovakav način daju svrhu; HDZ nas čuva od SDP-a, a SDP nas čuva od HDZ-a. Stoga će oni radije svaki na svoju stranu povlačiti taj MOST, ljuljati ga, čupati iz njega što mogu, sve dok ne pukne i sruši se.
Svijet je pun nepremoštenih jazova
Slaba utjeha može nam biti da nismo jedini koji ruše mostove. Svijet je pun dubokih jazova i porušenih mostova. Jaz između kapitala i rada, urušavanje srednjeg sloja kao društvenog mosta, sve veće socijalne razlike, sve bogatije elite i sve veće mase siromašnih, getoizacija gradova i država, društveni i kulturološki jazovi, religijski jazovi, jaz između razvijenog i nerazvijenog svijeta, interesni ratovi u kojima moćnije države razaraju slabije, a žrtve im se s udaljenih bojišta vraćaju putem globalnog terorizma, što svjedočimo posljednjim nemilim događajima u Parizu. Globalizacija kakva je danas ne nosi stvarno povezivanje svijeta, već suprotno. Ona ruši gusti splet manjih veza i manjih mostova te stvara globalne i nepremostive jazove, a koji se, pak, pune teškim životom, patnjom i krvlju milijarda malih ljudi.
Nažalost, izgledna je bojazan da ostaje refren Rušili smo mostove od sna, a most kojim će se naše vođe povezati i zajedno nas voditi u bolju budućnost mogao bi i dalje ostati samo san. No, povijest nas uči da snove koje sanja jedna, deset ili dvadeset generacija, na kraju ipak ostvarimo.
