I ove godine 7. listopada se širom svijeta obilježava Svjetski dan dostojanstvenog rada. Dostojanstveni rad treba u sebi objedinjavati mnogo toga da bi bio dostojanstven. Temeljna značajka rada je da ga obavlja čovjek, neovisno obavlja li ga sam ili uz pomoć životinja, tehničkih pomagala – alata, strojeva, robota, umjetne inteligencije… i obavlja li ga ulažući samo svoju energiju, koristeći moć prirode ili uz pomoć proizvedene energije. No, čovjek je taj čijom se svjesnom voljom rad obavlja. I baš zato što ga obavlja čovjek koji u njega unosi i dio sebe, svoje osobnosti, iz dostojanstva te osobe koja radi, proizlazi i dostojanstvo rada. Ono sveobuhvatno znači posao i rad dostojan čovjeka, dostojne, zdrave i sigurne uvjete rada, dostojno radno vrijeme i dostojnu plaću od koje dostojno mogu živjeti radnik i njegova obitelj.
Prošle godine Međunarodna konfederacija sindikata ovaj je dan obilježavala pod krilaticom „Vrijeme je za promjenu pravila: radnike i rad na prvo mjesto!“. Ove godine obilježava ga pod novom porukom: „Uložimo u skrb“, pri čemu upozorava na potrebu većeg ulaganja u djelatnost skrbi koju u najvećem dijelu obavljaju žene i za to nisu plaćene.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada 647 milijuna radno sposobnih ljudi, većinom žena, posvetilo se “u punom radnom vremenu” neplaćenoj skrbi za člana obitelji i zbog toga ne sudjeluju u svijetu rada. Na temelju istraživanja provedenog u 64 zemlje procjenjuje se kako se svakodnevno 16,4 milijardi sati potroši na neplaćenu skrb (to su 2 milijarde radnika koji rade 8 sati dnevno, a da za to nisu plaćeni). Najveći dio neplaćene skrbi odnosi se na rad u kućanstvu (81,8%), izravnu osobnu skrb (13%) i volonterski rad (5,2%).
Čovjek – potrošna roba?
Očito je da radu sve više nedostaje dostojanstva i da se u radu sve manje prepoznaje čovjeka kao osobu, a sve više ga se smješta na razinu “potrošne robe”. Zanimljivo je “baciti oko” na Kalendar zdravlja u kojem je vidljivo da je već tjedan dana nakon Svjetskog dana dostojanstvenog rada, točnije 15. listopada, Svjetski dan pranja ruku (Svjetski dan čistih ruku). Zar to pomalo ne podsjeća na Poncija Pilata i njegovo “pranje ruku” kako bi pokazao da su mu ruke čiste od svake krivice budućeg raspeća.
Peru ruke i poslodavci i političke elite
Tako i danas, kad je riječ o radniku i njegovom radu, od svoje krivice “peru ruke” oni najodgovorniji za to katastrofalno stanje – političke elite i dio poslodavaca.
U Hrvatskoj je stanje i više nego loše. Prosječna bruto plaća za srpanj iznosila je 8.741,00 kn (neto 6.420,00 kn), medijalna bruto plaća 7.370,00 kn (neto 5.607,00 kn), a minimalna plaća utvrđena je za cijelu 2019. godinu u iznosu od 3.750,00 kn bruto (neto 3.000,00 kn) – pa neka radnici dostojno žive od svoga rada. Stopa rizika od siromaštva za zaposlene i dalje iznosi visokih 4.8% (podatak za 2018. godinu).
Nesigurnost posla i dalje cvjeta u Hrvatskoj
Kad je riječ o plaćama, valja napomenuti kako vlasti, pri donošenju zakona i propisa iz toga područja, sve više idu na ruku poslodavcima, proklizavajući prema sve većem obimu raznih neoporezivih isplata za radnike, a radnici su prisiljeni prihvatiti ih, neovisno i o negativnim stranama, jer im nedostaje sredstava za dnevno podmirivanje osnovnih životnih potreba. Nesigurnost posla, nestalni oblici rada i dalje „cvjetaju“ u Hrvatskoj. Svako novo zapošljavanje gotovo je u pravilu na određeno vrijeme ili u nekom drugom nesigurnom obliku rada. Zbog kombinacije malih plaća i nestalnih poslova u posljednjih je desetak godina Hrvatsku napustilo gotovo 400.000 stanovnika, od kojih je alarmantan broj mladih. Nekad se odlazilo kako bi se „nešto“ zaradilo i vratilo kući, obitelji. Sada odlaze cijele obitelji, većinom zauvijek. Odlaze i oni koji još nemaju obitelj, jer za njeno zasnivanje u Hrvatskoj nemaju uvjete. Vrijeme „curi poput vode među prstima“. Zato i političke elite i poslodavci trebaju drastično promijeniti svoje ponašanje i pristup sustavu rada. Podjednako su odgovorni za hrvatsku budućnost. Hrvatskoj je nužno snažno povećanje svih plaća i jednako snažan zaokret sigurnim oblicima rada, sigurnim poslovima. Na Svjetski dan dostojanstvenog rada Nezavisni hrvatski sindikati ponovno na to upozoravaju!