Nedavno je objavljen podatak da je samo u srpnju i kolovozu ove godine štednja hrvatskih građana porasla za 3,9 milijarde kuna. U proteklih godinu dana štednja je veća za 4,7 posto i dosegla je iznos od 196,7 milijardi kuna. Na temelju tih podataka moglo bi se zaključiti da u Hrvatskoj teku med i mlijeko. Zar smo mi, kao što je svojedobno rečeno, čudo kojem se divi cijeli svijet?
Ljudi ne samo da žive, već poput hrčaka stavljaju sve više i više na stranu, da se nađe za crne dane. I to u vrijeme kada se svi gospodarksi pokazatelji nalaze na silaznoj putanji. Pada industrijska proizvodnja, smanjuje se izvoz a u rujnu je dnevno bez posla ostajalo 700 (slovima: sedam stotina) radnika. Kako je to moguće? Zar smo mi, kao što je svojedobno rečeno, čudo kojem se divi cijeli svijet.
Sumorna stvarnost
Niti je Hrvatska čudo niti se nama netko divi. Analiza strukture tako nabujale štednje pokazuje da je ona porasla zato jer je porasla štednja bogatih. Siromašni su sve siromašniji a bogati sve bogatiji. To socijalno raslojavanje jedan je od rijetkih svjetskih trendova koje slijedi Hrvatska. Nacionalno bogatstvo se u većini razvijenih zemalja u sve većoj mjeri koncentrira u rukama bogatih. Oni koji žive od svog rada moraju se zadovoljiti mrvicama koje padaju s bogataških trpeza. U bogatim zemljama te mrvice su dovoljne za pristojan život običnog čovjeka dok se u Hrvatskoj trećina stanovništva bori sa siromaštvom. Pri tome, ta granica siromaštva prilično je diskutabilna. Za samca je određena u iznosu od 2.100 kuna a za četveročalnu obitelj 4.200 kuna. Zdrav razum govori da obitelj koja ima takve prihode ne samo da je siromašna već od toga uopće ne može živjeti. Ta kretanja su dovela do toga da u Hrvatskoj imamo, na primjer, ljude u bankama koji sebi dijele milijunske bonuse dok se u isto vrijeme njihovi klijeniti koji su uzeli kredit u švicarskim francima bacaju kroz prozor, razaraju se obitelji ili ljudi završavaju na sedatiivma i antidepresiivma.
U tom kontekstu, zanimljiva je sudbina sredstava koja su smanjenjem doprinosa za zdravstvo od dva posto usmjerana u gospodarstvo. S tih nekoliko mlijardi kuna, kojima je olakšana pozicija poduzetnika, nije otvoreno ni jedno radno mjesto. Dapače, ove godine nezaposlenost u odnosu na prošlu godinu porasla je za 4,6 posto. Zato je imovina najvećih hrvatskih tajkuna na kraju 2012. osjetno veća. Dakle, smanjeni doprinos za zdravstvo prelio se u džepove bogatih. Za uzvrat, obični građani sve teže i teže dolaze do kvalitetne zdravstvene usluge, a bogati ionako imaju dovoljno novaca da se liječe u privatnim klinikama.
Raslojavanje nije samo socijalni već i ekonomski problem
Akutualna kretanja govore da je Hrvatska daleko od socijalne i pravedne države. To raslojavanje ima i svoje ozbiljne ekonomske posljedice. U svijetu sve su glasniji oni koji upozoravaju da je gomilanje bogatstva u rukama malog broja ljudi jedan od glavnih uzroka sadašnje vrlo ozbiljne krize kapitalističkog sustava. Proizvodnje nema bez potrošnje. S obzirom na to da većini stanovništva ostaje sve manji dio kolača, događa se to da se dobar dio proizvoda, usluga ili nečeg trećeg nema kome prodati. Tvrtke tako, kao na primjer u Hrvatskoj, propadaju, sve je više nezaposlenih, kupovna moć stanovništva se smanjuje, to dovodi do propasti drugih tvrtki i tako redom.
Iz tog začaranog kruga teško je izaći, ili je ustvari vrlo lako s pravom voljom. Sve mjere koje su se do sada u Hrvatskoj pokušale poduzeti kako bi se narodno bogatstvo koliko toliko pravednije rasporedilo, dočekane su sa žestokim otporom. To se odosi kako na porez na nekretnine tako i na pokušaje da se koliko toliko ograniči dobit banaka. Pri tome se iznose kojekakvi argumenti. U pozadini je jedan jedini motiv- zadržavanje i povećanje bogatstva malog broja ljudi.
Jednom rječju, kriza u Hrvatskoj vrlo je tvrd orah.