Ovogodišnji Svjetski gospodarski forum (WEF) mogao bi imati povijesno značenje za radnike svijeta. Iako se ne radi o prijedlozima Sindikata, nego dvaju stručnjaka, svijet je javno pozvan na promjenu duljine trajanja radnog tjedna, na korist radnika, ali i poslodavaca. Vječna teza i želja radnika kojoj se stremi još od 70-ih godina prošlog stoljeća, polako se potvrđuje u praksi. Pojedini poslodavci svijeta ušli su u eksperimente skraćivanja radnog tjedna, odnosno, radnih sati i dana tjedno, te su stekli pozitivne rezultate. Na temelju tih rezultata stručnjaci u Davosu su iznijeli tvrdnju kako je vrijeme za prelazak na 4-dnevni radni tjedan.
Stručnjaci svoje prijedloge obrazlažu nizom pogodnosti koje bi 4-dnevni radni tjedan donio radnicima i poslodavcima budućnosti, pa bi ga po njima, svijet trebao prihvatiti.
Adam Grant, psiholog u Pennsilvaniji (SAD), s govornice je poručio svijetu: „Mislim da imamo dobre eksperimente koji pokazuju da ako smanjite radno vrijeme, radnici mogu usmjeriti svoju pažnju na učinkovitost, te na kraju proizvode za manje vremena jednaku količinu proizvoda, a često i više i kvalitetnije…“
Ekonomist i povjesničar Rutger Bregman se slaže s izrečenim stavom i smatra da kraći radni tjedan bez povećanja sati dnevnog radnog vremena, radnike više motivira jer im ostane dovoljno vremena za osobni život i razvoj u kojemu se mogu odmoriti i posvetiti onome što vole, i svojim obiteljima. Na posao se vraćaju relaksirani sa željom da radeći kvalitetno, odrade sve pred njih stavljene zadatke. Kao primjer iz daleke povijesti, naveden je Henry Ford, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća skratio tjedno radno vrijeme u svojoj tvornici sa 60 na 40 sati tjedno, a stvoreni učinak je na kraju ostao isti ili veći.
Iako su ovo javno izrečeni pozivi poslodavcima i radnicima da je vrijeme za promjene u odnosima rada i kapitala, da pritom nitko ne gubi, nego svi dobivaju, sigurno je da se to neće dogoditi sada i svugdje u svijetu. No, ovim je tvrdnjama i izrečenim pozivima pokrenuta akademska zajednica na provođenje akademskih istraživanja kojima bi se dokazale ili opovrgnule izrečene teze. Dosadašnja znanstvena istraživanja duljine trajanja radnog tjedna (dana i sati), potvrdila su da zemlje s dugim radnim tjednom (6 ili 7 dana rada tjedno) imaju manju produktivnost i BDP po satu rada. Istovremeno, znanstvenici koji su proučavali utjecaj duljine radnog tjedna na psihičko i fizičko zdravlje radnika, potvrdili su da radnici koji imaju više dana odmora tjedno pokazuju manju stopu stresa vezanu uz rad, veću razinu zadovoljstva poslom i bolji osjećaj ravnoteže između rada i osobnog života. Istovremeno, dokazano je, radnici su čak 20% produktivniji.
Sve navedeno je obećavajuće za radnike na globalnoj razini. Trodnevni vikend sve više postaje stvarnost, a ne nedostižan san radnika svijeta.
