Poznati francuski intelektualac Sartre svojedobno je rekao da su pakao drugi. Mislio je naravno na one s kojima živimo i radimo. Tvrdnja je svako pretjerana, no svi oni koji rade znaju da nas ima svakakvih i da s nekima nije ugodno. Ima sebičnih, podmuklih, agresivnih, uobraženih. Na svu sreću, većina ljudi u nekoj radnoj sredini je normalna, no ti drugačiji znaju izavati mnoge probleme i sukobe.
Spletkaroši
U pravilu je riječ o ljudima prosječnih ili ispodrposječnih sposobnosti. U isto vrijeme kod njih je prisutna jaka želja da uspiju, da se domognu nekog, ma i najmanjeg šefovskog položaja ili kakve druge beneficije. Na primjer, veće plaće, ili boljih uvjeta rada. Kako bi taj svoj cilj ostvarili, ne prezaju od nikakvih sredstva. Dodvoravaju se šefovima, prenose im ono što o čemu radnici razgovaraju za vrijeme ručka, izvrću nečije riječi. U nedostatku kompromitirajućeg materijala, skloni su lažima i izmišljanju.
Ostali zaposlenici zaziru od takvih ljudi, što više pomalo ih se boje. Nažalost šefovi ih često podržavaju, bez obzira da li su spremni na to da udovoljelje njihovim ambicijama ili ne.
Vječni nezadovoljnici
Vjerovatno se svatko od nas sreo s nekim koji je vječno nezadovoljan svojim položajem. Stalno se nešto buni, govori o nekim svojim velikim sposobnostima, nekim zaslugama i nepravdi koja im je počinjena. Što se tiče radnog učinka, on je još manji nego kod spletkaroša, jer ti nezadovoljnici smatraju da im je rad na radnom mjestu na kojem se nalaze ispod časti. U svemu tome, uopće nije jasno koje su to sposobnosti zbog koje bi ti nezadovoljnici trebali biti plaćeni ili kakve su to njhove zasluge zbog kojih trebaju biti posebno nagrađeni.
Radno vrijeme uglavnom provode rogoboreći, pišući razne žalbe ili predstavke i dureći se. Vječni nezadovoljnici su uglavnm neupotrebljivi.
Buntovnici
Riječ je o osobama koje se nisu uspjele socijalizirati, odnosno prilagoditi društvenim pravilima. Za njih ne vrijede mjerila kao i za sve ostale, već su skloni tome da sami određuju pravila svog ponašanja. Ako im se neki radni zadatak ne sviđa, ne žele ga izvršiti ili pak ono što rade, rade površno. Agresivni su, uobraženi i skloni tome da omalovažavaju rad drugih.
Ostali radnici zaziru od njih jer se ne žele s njima sukobljavati. Kada njihovo ponašanje prevrši svaku mjeru i kada se protiv njih poduzmu neke mjere, rukama i nogama se bore protiv toga. Poput spletkaroša i vječitih nezadovoljnika, buntovnici su prava pokora.
Pijanci
Dok su spletkaroši, vječiti nezadovoljnici i buntovnici uglavnom antipatični ljudi, na pijance se u radnoj sredini gleda manje ili više dobrohotno. Cuga je jednostavno društveno prihvaćen način ponašanja. Naravno, njihov radni učinak je obično znatno manji od trezvenjaka, no njihove kolege, uz nešto gunđanja, obavit će njihov posao ako zagusti. Što više, pijanca će nastojati zaštiti od šefova, sklonit će ih od njihovog pogleda ako su trešteni pijani ili će ih odvesti doma.
Za razliku od ostalih kvariigra čije ponašanje je uglavnom nepopravljivo jer je izraz zabetoniranih karakternih osobina, pijanci imaju šansu da se izliječe ako sami uvide da je alkohol za njih problem.
Ambiciozni
Sve njihove akcije usmjerene su napredovanju. Za razliku od spletkaroša, često i jesu manje više sposobni. Međutim, ta njihova ambicija određuje njihove društvene odnose. Druže se samo s onima od kojih mogu imati neke koristi, nekadašnje prijatelje bez problema će zanemariit ako se na pomolu pojavi netko utjecajniji. Paze što govore, agresivno ističu svoje zasluge, napadaju onoga tko je šefu već stao na žulj. Riječ je o manje ili više bezdušnim ljudima, oni nemaju sposobnost suosjećanja s drugima.
I normalni
Na svu sreću, u radnim sredinama pretežu normalni ljudi. Rade onoliko koliko i svi drugi, traže veću plaću ili bolji položaj no ne smatraju da je nastao smak svijeta ako to ne ostvare. Pomoći će prijatelju a svoje bližnje ogovarat će samo onoliko koliko je to uobičajeno. Dobro je da su normalni ipak u većini, jer bi u ovim turbulentnim vremenima svima bilo teže.
