U raskoraku između strategija i stvarnosti

U raskoraku između strategija i stvarnosti

Hrvatska je po broju strategija i programa po glavi stanovnika  vjerojatno jedna od najdomišljatijih država u svijetu. Osnovni nedostatak svih tih strategija je taj da  se malo što od onoga što je proklamirano u njima ostvaruje u praksi. Upravo fascinira ta naša opsjednutost nekim globalnim, pa i svjetskim pitanjima a pri tome zaboravljamo da se ne živi od mudrovanja već od konkretnog, često teškog rada.


Hrvatska je po broju strategija i programa po glavi stanovnika  vjerojatno jedna od najdomišljatijih država u svijetu. Donijeli smo strategiju razvoja, strategiju upravljanja vodama, stategiju razvoja turizma, strategiju regionalnog razvoja, stateški okvir razvoja znanosti, program gospodarskog oporavka, Plan 21 i tako redom.  U Hrvatskoj svatko tko nešto znači, počevši od Vlade i poslodavaca do sindikata ima neku svoju strategiju.

Osnovni nedostatak svih tih strategija je taj da  se malo što od onoga što je proklamirano u njima ostvaruje u praksi. Gospodarska zbilja ide nekim svojim putem, naši problemi se gomilaju, no to nas ne sprečava da smišljamo neke nove strategije i tako do u nedogled. Upravo fascinira ta naša opsednutost nekim globalnim, pa i svjetskim pitanjima a pri tome zaboravljamo da se ne živi od mudrovanja već od konkretnog, često teškog rada. Bezbroj je primjera raskoraka između onoga o čemu govorima na velika usta i konkretne preslike tih velikih misli u praksi.

Europski mit

O Europskoj uniji i našem pristupanju toj zajednici država svaki građanin Hrvatske ima svoje mišljenje. Jedni u uniji vide rješavanje svih naših problema, dok drugi smatraju da je ona izvor svih zala. U kafićima, na kućnim susretima, među mlađarijom u parku bistri se visoka politika.

Ako se odijele strasti i uzmu u obzir činjenice, tada je jasno da je pregovarčki proces već sada doveo do značajnih pomaka u Hrvatskoj. Počeo je koliko toliko ozbiljan obračun s korupcijom, akteri na javnoj sceni moraju dobro paziti kakav će odjek imati njihovi posutpci u domaćoj i eurospkoj javnosti, a sama činjenica da ni jedna zemlja ipak nije istupila iz Europske unije govore da su koristi te zajednice veće od ograničenja koja ona na nekim podurčjima nameće.

Primanje Hrvatske u Europsku uniju bit će svakako značajna stvar. Međutim.

U toj našoj opsjednutosti velikim idejama a malim djelima, mi zaboravljamo da će Europska unija pružiti samo dobar okvir za naš razvoj, no ona sama po sebi neće riješiti ni jedan naš  problem.

Da su pomaci spori, vrlo dobro nam govori područje pravosuđa oko kojeg su se tokom pregovora najviše lomila koplja. Hrvatska je donijela čitav niz zakona koji su usklađeni sa europskom pravnom stečevinom, no s druge strane u praksi i dalje imamo čitav niz bizarnih slučajeva koji nam govore da je između proklamacija i prakse velika razlika. Tako iz medija doznajemo da jedan nesretnik već trideset godina vodi parnicu zbog naknade štete iz prometne nesreće. Iznerviran, povukao je nekoliko neuobičajenih poteza, no umjesto da se nakon toga donese bilo kakva presuda, nadležne instutucije zatražile su njegovo psihijatrijsko vještačenje. Možda je u svemu tome zaista netko lud, no vjerojatno ne on. Nije rijetkost da utjecajni ljudi ili njihova djeca prođu olako kada skrive prometnu nesreću i nekoga ubiju, da se ne govori o radnim sporovima. Oni traju godinama, dok oni koji tu parnicu pokreću, gladuju.

Male stvari

U toj našoj zaokupljenosti velikim idejama mi dakle  zaboravljamo na male konkretne stvari od kojih se sastoji život i s čijim se unapređenjem mogu, na primjer, postići bolji gospodarski rezultati.

Nedavno je nekolicina stranih turista  posjetili jedna naš nacionalni park, poznat diljem svijeta. Bili su oduševljeni njegovim pirodnim ljepotama, no imali su mnoge primjedbe na rad onih koji u tom parku rade. Lutali su po parku, jer ne postoje jasne oznake, mnoge postojeće oznake su nakrivljene i derutne, pored prirodnih ljepota ne postoje odgovarajuće oznake i objašnjenja, pogotovo ne na stranim jezicima. Bili su iskreno iznenađeni tom nebrigom.

Oni pak  naši građani koji su bili u inozemstvu, mogli su se uvjeriti da se, na primjer, oko obične male pećine u stijeni ispreda priča o vještici i njenim opačinama i za to se ubire novac.

Dakle, bilo bi dobro kada bismo, kako to narod kaže, većinu strategija zadjenuli za pas a u većoj mjeri prihvatli se pravog, konretnog posla.