Svojedobno je bivši ravnatelj policije Vladimir Faber izjavio da se u policiji na važnim mjestima nalazi najmanje 50 posto nesposobnih ljudi koji su na te pozicije došli na temelju podobnosti, veza ili stranačke pripadnosti. Ta njegova izjava nije pobudila neku veću pozornost iako je vjerojatno bila jedna od razloga zbog kojeg je kasnije smijenjen. Javnost je tu izjavu primila ravnodušnim smatrajući je da je to nešto razumljivo samo po sebi.
Sustav a ne slučajnost
Pedeset posto nesposobnih ljudi koji su našli uhljebljenje u tako teškom i nezahvalnom poslu kao što je policijski! Kako li je tek na drugim pozicijama na kojima se ne mora ništa raditi a dobivati plaća koja je nekoliko puta veća od prosječne radničke plaće. I kako nam pokazuju afere koje na sve strane malo po malo izbijaju na površinu, uhljebljivanje podobnih nije neka sporedna pojava nego temelj kadrovske politike. Osvajanje vlasti nalikuje na pohod hordi koje sve na osvojenom teritoriju smatraju svojim plijenom. A kakve su posljedice takve kadrovske politike mogu osjetiti svi oni koji žive od svog rada, počevši od sve većeg broja nezaposlenih do osjetno smanjenih plaća i mirovina.
Svojedobno je jedna tvrtka u državnom vlasništvu nabavila informatičku opremu kojom je željela unaprijediti svoje poslovanje. U te svrhe izdvojeno je nekoliko milijuna kuna. Računalo se da će softver potreban za primjenu tih uređaja razviti informatički stručnjaci te tvrtke. Ni nakon nekoliko godina to se nije dogodilo i skupa oprema stoji neupotrebljena. Zbog čega? Ta tvrtka imala je vrhunskog informatičkog stručnjaka koji je za svoj rad tražio primjerenu plaću. Rečeno mu je da to nije moguće, jer veću plaću može dobiti samo ako ga postave za nekakvog direktora. No, za direktora ne može biti postavljen jer nema političku ili neku drugu pozadinu. I tako je taj stručnjak otišao u privatnu tvrtku, a informatička oprema o kojoj je riječ ni danas nije u funkcji.
U ovom slučaju nastala je samo materijalna šteta. Posljedice nakaradne kadrovske politike u jednom drugom slučaju bile su kudikamo tragičnije.U željezničkoj nesreći kod Rudina, poginulo je šest ljudi a 55 ozlijeđeno. Po svemu sudeći, jedan od glavnih razloga te nesreće je nesposobnost čovjeka kojeg je «barba Luka» postavio na direktorsko mjesto.
Zašto da radnici plaćaju ceh pogrešne kadrovske politike
Posljedice kadrovske politike koja se temelji na podobnosti Hrvatsku je dovela u katastrofalan položaj. Iako vladajuća garnitura svim silama želi uvjeriti građane da su sadašnje teškoće isključivo posljedica svjetskih gospodarskih kretanja, većini ljudi je jasno da su uzroci današnje krize prije svega naši, domaći. Godinama se živjelo na račun zaduživanja i prodaje imovine, s time da se ta sredstva nisu usmjeravala u razvoj već dobrim dijelom u financiranje glasačke mašine koja se nalazi u hipertrofiranoj državnoj upravi, dijaspori i dijelom lažnim braniteljima. Simptomatično je da se popis branitelja smatra državnom tajnom iako bi svakom pravom branitelju, kakvih zaista ima mnogo, bila čast da se njegovo ime vidi na nekom popisu. Objaljivanjem popisa branitelja i takozvanih branitelja istina bi izbila na vidjelo što vladajućoj garnituri nikako nije u interesu. Kada se takvoj politici doda činjenica da se na mnogim odgovornim mjestima nalaze podobni a nesposobni, nije ni čudo što se Hrvatska sada nalazi u ovakvoj situaciji.
Najgore u svemu tome je da se ne pokazuje ni najmanja volja za promijene. Tvrdoglavo se ustraje na provođenju dosadašnje kadrovske politike, ne priznaje se ni jedna greška a to može dovesti samo do toga da se sadašnja teška situacija još pogorša.
Ceh takve promašene politike, naravno, plaćaju radnici. Duboko je nemoralno i nepravedno da greške politike u kojoj nisu sudjelovali ni u najmanjoj mjeri, snose radnici i umorivljenici. Stoga sidnikat mora i dalje odlučno ustrajati u svojim stavovima i ne smije dozvoliti dalje urušavanje standarda judi koji žive od poštenog rada.
