UNI, 10. sjednica Izvršnog komiteta – Azijski će kontinent u budućnosti određivati radna prava i visinu plaća

UNI, 10. sjednica Izvršnog komiteta – Azijski će kontinent u budućnosti određivati radna prava i visinu plaća

Indija, zemlja više od milijardu stanovnika, i njezin glavni grad New Delhi – bili su domaćini 10.sjednice Svjetskog izvršnog odbora UNI-ja. Uz mnogo popratnih aktivnosti, glavna tema sjednice bila je kako sindikati na svjetskoj razini mogu biti prepoznatljivi i daljnje mogućnosti zajedničkog nastupa.

Početku sjednice Izvršnog odbora UNI-ja nazočio je ministar rada u Vladi Indije, gosp.Oskar Fernandez. U kratkom nastupu naznačio je učinjene napore u Indiji, i što je još potrebno učiniti, da bi se ta zemlja velikih razlika brže razvijala i na taj način eliminirala siromaštvo. Jer, kako je rečeno, u Indiji živi više od 250 milijuna ljudi, s dnevnom zaradom ispod jednog dolara. Sve je više stranih investitora, koji žele na niskim nadnicama polučiti što brže i što veće profite. Kao primjer, iznijet je podatak o prosječnoj plaći u grafičkoj industriji ,koja iznosi cca 100 dolara mjesečno.

Azija – 16 zemalja

Stanovništvo

Pola svjetskog stanovništva živi u Aziji. U sljedećih desetak godina očekuje se sa ovog područja više od 60%svjetskog stanovništva. Kina, s 1,3 milijarde, i Indija, s više od 1 milijarde ljudi, danas zajedno čine 38% ukupnog svjetskog stanovništva. Njima se moraju pridodati Japan, Indonezija, Bangladeš i Pakistan, koje, u prosjeku, pojedinačno imaju više od 100 milijuna stanovnika.

Indija sada, otprilike, ima 500 milijuna ljudi ispod 19 godina starosti, s daljnjim rastom nataliteta od 3,1 posto. Kina, koja ima politiku restrikcije nataliteta, sada ima 1,7 posto. Kalkulacije govore da će 2020.godine prosječna starosna dob u Indiji biti 29 godina, u usporedbi s 37 godina u Kini, 45 godina u Europi i 48 godina u Japanu.

Ekonomski rast

Ekonomski rast je tako brz da ga je uopće teško komparirati. Odmah nakon Drugog svjetskog rata, Japan je doživio tako ekstenzivan gospodarski rast i vrlo brzo postao bogat i razvijen kao zapadna Europa i sjeverna Amerika. Šezdesetih godina dolazi do ekonomskog rasta četiri “tigar”ekonomije – Koreja, Taiwan, Hong Kong i Singapur. I ostale zemlje imaju rapidni gospodarski rast i razvoj, uključujući Maleziju, Tajland i, u zadnje vrijeme, Filipine i Vijetnam. Iznimno visoki rast koji sada imaju Kina i Indija vrlo su važni za svjetsku ekonomiju. Kina sada ima rast od 9,7% godišnje, a Indija od 6,5 posto. U obje zemlje visoki je udio poljoprivrednog stanovništva (Kina 40%i Indija 57%), a poznato je da je rast u poljoprivredi vrlo nizak, za razliku od prerađivačke industrije sa 11 i 6,7 posto, te uslužnih djelatnosti, gdje je godišnji rast od 9,1 posto u Indiji, te 9,8%u Kini.

Kao rezultat, Azijska regija, s Kinom, sada postaje najveće proizvodno područje u svijetu -gdje se Indija razvija posebno u informacijskoj tehnologiji, preuzimanjem proizvodnje (outsourcing), te time postaje konkurent Silicijskoj dolini u SAD. Rapidni ekonomski rast u azijskim zemljama bitno utječe na životni standard milijuna ljudi i stanovništva, a kao rezultat ima jačanje srednje klase koja očekuje održivi standard i životne uvjete u skladu s ovakvim razvojem.

Političke prilike

Preko čitavog kontinenta proteže se lepeza političkih prilika i sistema -od vojnog i represivnog u Burmi, do autoritarnih režima i zapadnog stila demokracije.

Indija ove godine slavi 60-godišnjicu nezavisnosti, sa sve većim stupnjem demokracije nakon kratkog perioda (1975.- 1977.), kada nisu imali demokratsku vladu. Posebno treba izdvojiti Marcusov režim na Filipinima, te vojne vlade u Republici Koreji, Indoneziji i Taiwanu, Bangladešu i Pakistanu.

Ključ promjena

Očekivanja stanovništva ovog enormno velikog kontinenta su dugotrajni mir, ekonomski razvoj, te viši i bolji životni uvjeti. Očekivanja članova sindikata se mogu naznačiti u pravcu da žele veću sindikalizaciju, da više reprezentiraju radništvo, te da rezultat pregovora budu kolektivni ugovori s plaćama, radnim uvjetima, sigurnošću radnih mjesta, obrazovanjem, sigurnošću i višim stupnjem zdravstvenih usluga, te uvjetima umirovljenja. No, problem predstavlja velika većina sindikalno neorganiziranih radnika. Samo u Indiji, više od 90% od 400 milijuna radnika, nije sindikalno organiziranih.