Larnaka gradić na jugu lijepog mediteranskog otoka Cypar bio je 15. i 16. studenog ove godine stjecište sindikata europskih grafičara. Ukupno šezdeset učesnika iz dvadeset zemalja bilo je nazočno dvodnevnoj konferenciji o kolektivnom pregovaranju u Evropi.
Uvod u teme konferencije
Predsjednik UNI Evropa Simon Dubbins otvorio je prigodnim riječima konferenciju a kratki uvod o kolektivnom pregovaranju dao je Nicola Konstantinou. Istaknuo je plaće kao osnovu svakog kolektivnog ugovora te nastojanje da svako povećanje plaća bude barem iznad postotka inflacije u pojedinoj zemlji, zatim problem radnog vremena sa ukupnim fondom sati na razini godine dana od 1750 sati (fond sati bez stanke koju poslodavci u Europi ne plaća) te maksimalno 100 sati prekovremenog rada godišnje koji se posebno plaća a visina ovisi o pojedinoj zemlji. Spomenuo je i obrazovanje koje je potrebno da plati poslodavac i to obrazovanje za potrebe obavljanja poslova koje obavlja radnik ali i za opće obrazovanje radnika jer je praksa pokazala da obrazovaniji radnik postiže bolje rezultate. Posebno je govorio o ravnopravnosti spolova koju treba ugrađivati u kolektivne ugovore o sigurnosti, zdravlju i uvjetima rada te solidarnosti. Kao veći problem s kojim se sada susreću evropski grafičari su kolektivni pregovori na nivou multinacionalnih kompanija.
Analiza dosad sklopljenih kolektivnih ugovora
Analizu kolektivnih ugovora po zemljama članicama grafičkih sindikata dao je John Gennard. Podaci se skupljaju od 2004. godine i do sada postoji banka podataka većine nacionalnih kolektivnih ugovora kako sadržaja tako i o samoj primjeni. Podaci govore da je broj članova sindikata u opadanju te da su zamjetne tendencije spajanja i okrupnjavanja sindikata na nacionalnim razinama. Prevladavaju sektorska ugovaranja što ovisi o organizaciji i položaju sindikata. Poslodavci traže smanjenja prava radnika a posebno je pritisak na naknade za rad po noći i prekovremeni rad ali i općenito na radno vrijeme. Većina kolektivnih ugovora sklapa se na dvije ,tri ili četiri godine a porast plaća iznad stope inflacije nije postignut u nekoliko zemalja. Takozvani kućni kolektivni ugovori su po ostvarenima pravima bolji od sektorskih. Ova konstatacija je dokaz našeg pravilnog opredjeljenja da se ide na sklapanje kućnih kolektivnih ugovora kada se nije mogao sklopiti kolektivni ugovor djelatnosti za veći broj članova.
Iskustva Cypra
Domaćini konferencije dobili su posebni termin za prikaz stanja privrede i kolektivnog ugovaranja te situacije na Cypru. Prisutnima su se obratili predsjednici obiju sindikalnih centrala koje djeluju u državi a posebni naglasak je bio uz teme konferencije i situacija na Cypru nakon okupacije trećine otoka od strane Turske. Ovu temu ali i teme i probleme iz domene rada u kratkom obraćanju iznio je prisutnima i Ministar rada Cypra koji je nakratko prisustvovao konferenciji.
Radno vrijeme – rad u smjenama
Posebna tema ali i tema koja je jedna od najvažnijih tema svih kolektivnih ugovora bilo je radno vrijeme odnosno rad u smjenama. Uz nekoliko primjera iz prakse, posebno engleske, ova tema je izazvala diskusije i mišljenja većeg dijela prisutnih a pokazala je da postoji puno načina rješavanja rada u smjenama. Spominjan je rad u četiri smjene koji se posebno plaća sa premijom od 40%, zatim smjene vikendom (petak, subota nedjelja) gdje se ukupno radi 26 do 30 sati a premija za takav rad je 50%, 12 satne smjene u tri navrata pa zatim 36 slobodnih sati a premija za takav rad je 33% na plaću. Rad vikendom je u nekim zemljama posebno reguliran. Za rad vikendom poslodavac treba dobiti suglasnost radnika ili se rad vikendom regulira posebnim sporazumom o dobrovoljnom radu vikendom. Kod rada vikendom prisutno je nastojanje da se vikendom radi što manje, međutim ovdje se postavlja pitanje što želimo postići – veće plaće, sačuvati zdravlje, sačuvati radna mjesta ili povećati kvalitetu života. U nastavku ove teme iznijeta su još neka iskustva. U Švicarskoj se prekovremeni rad plaća 90% u novcu a 10% u slobodnim danima. U Finskoj na rotacijama se vikendom radi dva puta po dvanaest sati dakle ukupno 24 sata ali se radniku plaća kao da je radio 40 sati, Danska također vikendom ima vikendom rad 2 puta 12 ili 3puta 12 sati. U svim ovim slučajevima strogo se pazi na zdravlje radnika i njegovu maksimalnu zaštitu te redovite liječničke preglede. Zajedničko svim iznijetim primjerima je da sve što se radi izvan redovnog radnog vremena i normalnog rasporeda dnevnog rada podliježe plaćanju posebnih premija i dodataka ili skraćenju radnog staža za odlazak u mirovinu (pogotovo kod rada u smjenama u rotacijama) i da je tu uloga sindikata ogromna.
Zajedničke smjernice o radnom vremenu odnosno o radu u smjenama na nivou Europe nisu mogle biti donijete budući je praksa vrlo različita ne samo po zemljama već i po društvima pogotovo onima koja imaju rotacije.
Posebna tema konferencije bila je prijevremena mirovina o kojoj je govorio Bruno Chauveau iz Filpac -a.
Cijelo životno obrazovanje
Cijelo životno obrazovanje bila je slijedeća tema koja je izazvala različite diskusije i mišljenja. Istaknuto je da je to privatno pravo svakoga a da bi strane jezike trebalo uključiti u profesionalno obrazovanje. Kod obrazovanja je istaknut problem diskriminacije starijih radnika koje poslodavci nevoljko upućuju na dodatno obrazovanje i dobna diskriminacija je označena kao nepoželjna. Od iskustava koje su prisutni iznijeli istaknuo bi primjer Cypra koji za namjenu obrazovanja imaju posebni fond u koji poslodavci izdvajaju sredstva.
Kako pregovarati u multinacionalnim kompanijama
Još jedna tema koja je bila na dnevnom redu konferencije nije doživjela zajednički stav i zajedničke smjernice. Radi se o kolektivnim pregovorima u multinacionalnim kompanijama koje bi koristili grafičari Europe u budućnosti. Osnove postupka i tijeka pregovora obrazložio je Nicola Konstantinou tajnik UNI-EG. Osnove su preuzete od udruženih sindikata metalaca. Nakon diskusije ova tema je ostavljena za jednu od slijedećih konferencija evropskih grafičara.
Regionalna suradnja
Konferencija je završila sa regionalnom suradnjom pri kolektivnim pregovorima gdje su iskustva različita. Zemlje Skandinavije na nivou regije prakticiraju suradnju u ovoj problematici, isto tako Nijemci i Englezi unutar svojih regija te Rusija na nivou trinaest regija. Zaključak je na neki način dao Njemački predstavnik na konferenciji da su ovakve suradnje poželjne ali bez institucionalizacije.
Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj
Hrvatski predstavnici na konferenciji bili su predsjednik Stjepan Kolarić i voditelj kolektivnog ugovaranja i plaća Boris Šifter. Kratki pregled stanja i plan što ćemo u budućim pregovorima oko kolektivnog ugovora djelatnosti zahtijevati sastavni je dio materijala konferencije. U njemu je istaknuto da je kolektivno pregovaranje kod nas relativno nova praksa da traje petnaestak godina ali da je u tom vremenu učinjeno mnogo ( kolektivni ugovor na nivou djelatnosti i dvadesetak kolektivnih ugovora na nivou društva kojima smo pokrili 87% članstva). Zadnji kolektivni ugovor djelatnosti potpisan je 2006. i vrijedi do svibnja 2008. godine dakle dvogodišnji što je u skladu sa smjernicama evropskih grafičara. Povećanje plaće će biti naš zahtjev i to na razini većoj od postotka inflacije ili porasta DBP. Uz ovaj zahtjev tražit će se poboljšanje zaštite na radu i dostojanstva članova.
Uz službeni dio konferencije domaćini su se potrudili, a i uspjeli da nam pokažu i svoje običaje, hranu i muziku te glavi grad Nikoziju gdje se opet protezala njihova najveća preokupacija i briga – okupacija trećine otoka koja im ne dozvoljava slobodno kretanje i razvoj cijelog otoka.
