Izvršni komitet je u Glasgowu, početkom veljače, otvorio raspravu o stanju i utjecaju krize na europski grafički sektor. Konstatirano je da je posebnost sektora u velikom broju ili najvećem broju malih poduzeća koja se stalnim prilagodbama pokušavaju održati na zahtjevnom tržištu grafičkih usluga. Stalna restrukturiranja, često puta i bez socijalne osjetljivosti, smanjuju broj radnij mjesta a time onda i broj članova sindikata. Naročito je osjetljivo stanje u zemljama istočne i srednje Europe gdje kriza i dalje traje nesmiljenim intenzitetom. To pak za posljedicu ima nedostatak investicija i slijedom toga niske stope rasta, visoku nezaposlenosti, stalna restrukturiranja i sve veći broj stečajeva i zatvaranja tiskara.
Materijalni fundamentalizam
Stalne i brze tehnološke promjene bitno utjeću i na ukupni grafički sektor. Kao bivši industrijski sektor, nije u procesu nestajanja već na putu dubinskoga restrukturiranja u pokušaju tržišne prilagodbe. Osjeća se pritisak ostalih graničnih područja na klasične tiskare te digitalizacijom, novim medijima i novim kanalima preusmjeriti usluge na ta područja. Stvaraju se novi sektori a neki se potpuno preklapaju i preuzimaju funkcije dosadašnjih. Utjecaj Europe treba jačati tim više jer je udio europskog grafičkog sektora između 65 i 70 posto međunarodnog.
To nužno definira i poziciju sindikata na europskoj razini. S jedna strane da s poslodavcima (Intergraf) u okviru europskog bipartitnog socijalnog dijaloga sagledavaju razvojne perspektive i s druge strane da se i sam prilagodi novonastaloj situaciji. Treba nastaviti dosadašnje projekte na području multinacionalnih kompanija, europskih radničkih vijeća, koordinaciji kolektivnog pregovaranja i razvijati započeti bipartitni dijalog sa poslodavcima. Za to je nužno stabilizirati nacionalne sindikate posebno u zemljama istočne i srednje Europe gdje je došlo do značajnih promjena u odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća. Treba razvijati nove projekte i prilagoditi se novim aktivnostima i novim inicijativama. Treba promjeniti dosadašnju praksu da se ukupna aktivnost koncentrira na budžetske ciljeve a da se zaboravljaju ili stavljaju u drugi plan sindikalni ciljevi.
