Zasićenost štednjom
Ako izbore za Europski parlament 2014. godine dobiju stranke iz zemalja periferije koje se protive štednji i one iz država središnjice koje se protive financijskom spašavanju i euru, nastati će problemi.
Recesija u eurozoni, kažu, završila je, a temeljni problemi eurozone i dalje su neriješeni. Kao prvo, na većem dijelu periferije potencijal rasta još uvijek je prenizak zbog starenja stanovništva i niskog rasta produktivnosti, dok će stvarni rast čak i nakon što periferija 2014. godine izađe iz recesije, narednih pet godina ostati na razini ispod 1%, što znači da će stopa nezaposlenosti ostati vrlo visoka.
Teška recesija u zemljama periferije prouzročila je tamošnji potpuni krah uvoza, no niža cijena radne snage nije dovoljno potaknula izvoz. Euro je i dalje presnažan, što ozbiljno ograničava rast konkurentnosti.
Napredak prema bankarskoj, fiskalnoj, ekonomskoj i političkoj uniji, kakva je prijeko potrebna za održanje dugovječnosti eurozone, jednostavno je prespor. Strahuje se (Njemačka) da bi se raspodjela rizika ubrzo pretvorila u prebacivanje rizika te da bi se bilo kakav oblik fiskalne unije isto tako pretvorio u “uniju transfera” u kojoj bi bogata središnjica trajno subvencionirala siromašniju periferiju.
U međuvremenu na periferiji eurozone jača zasićenost štednjom. Isto tako u središnjici eurozone se pojavljuje zasićenost od spašavanja. Zasad se sporazum središnjice i periferije drži: periferija nastavlja sa štednjom i reformama dok je središnjica i dalje strpljivo financira.
Ukoliko na izborima za Europski parlament sljedeće godine pobijede stranke iz zemalja periferije koje se protive štednji i stranke iz država središnjice koje se protive financijskom spašavanju i samom euru. Dođe li do toga, novi nalet financijskih turbulencija oslabit će ionako krhak gospodarski oporavak eurozone. Mir koje je veći dio prošle godine vladao na financijskim tržištima eurozone u tom će se slučaju pokazati kao privremeno zatišje pored buru.
