Dana 18. rujna 2012. godine u glavnom gradu Belgije, Bruxellesu održana je završna Konferencija o restrukturiranju i reorijentaciji u grafičkom sektoru, projekta koji su uz pomoć sredstava Europske komisije organizirali Intergraf (Udruga poslodavaca grafičkog sektora na razini Europe) i UNI Europa Grafički sektor (Sindikati grafičkog sektora Europe).
Ono što čini ovu konferenciju značajnom jest činjenica da je na njoj bilo okupljeno oko 100 sudionika iz 18 zemalja Europe, predstavnika obiju strana i poslodavaca i sindikata, a koji su zajednički raspravljali o tome kako se prilagoditi brzim promjenama kojima je izložen grafički sektor te kako izvršiti promjene i restrukturiranje na što bezbolniji način.
Sindikalni stavovi po ovom pitanju poznati su nam iz naše svakodnevne prakse, no zanimljivo je bilo čuti prezentacije poslodavaca sa njihovim uspješnim primjerima prilagodbe i restrukturiranja. Razmatrana su restrukturiranja od malih poslodavaca s nekoliko zaposlenih, do većih s nekoliko stotina zaposlenih. Neki poslodavci (posebno manji) su prešli s offset tehnologija na digitalni tisak, neki su se reorganizirali kako bi bili što učinkovitiji, a najzanimljiviji primjer su oni koji su prešli u sasvim drugu djelatnost iz tiskarstva u djelatnost komunikacije.
Dijelite informacije s radnicima!
U svim ovim primjerima važno je istaknuti dva aspekta zbog kojih se može reći da su predmetna restrukturiranja prihvatljiva i sindikalnoj strani. Naime svi poslodavci su u svojim primjerima istaknuli da su restrukturiranja prvenstveno vođena kroz unutarnje promjene na način da se zadrži što veći broj radnika te da ih se prekvalificira i obrazuje za nove tehnologije i poslove. Otpuštanja su bila minimizirana i većinom svedena samo na odlazak radnika koji su imali uvjete za mirovinu i nisu imali ni želje da ih se prekvalificira.
Poslodavci koji su prezentirali svoje primjere restrukturiranja istaknuli su izuzetnu važnost što uže komunikacije i dijeljenja svih relevantnih informacija s radnicima i njihovim predstavnicima, te definiranje jasnih ciljeva i vizije kuda proces restrukturiranja vodi. Poslodavac koji se iz tiskarstva zajedno s radnicima preorijentirao u komunikacijsku djelatnost je istaknuo: “Morate dijeliti sve informacije s radnicima. Ta pitanja tiču se direktno njih i oni sami će shvatiti nužnost određenih procesa. Štoviše, većina njih uključiti će se u proces i dati svoj dodatni doprinos.”
Iako se iz redova poslodavca ipak mogao osjetiti otpor sudjelovanju radnika u odlučivanju i definiranju poslovnih odluka, ovakva razmišljanja već su značajan pomak u odnosu na restrukturiranja kakva provodi dio naših poslodavaca, a koja se svode na obično rezanje brojki i križanje kučica u organizacijskim shemama (bez obzira na tko se nalazi u tim kučicama i koje potencijale nosi u sebi).
Istini za volju ovo je tek prvi korak, no ohrabrujuće je da poslodavci i sindikati mogu naći barem dio zajedničkih gledišta u procesu kao što je restrukturiranje, u kojem gledano iz standardiziranih početnih pozicija imaju sasvim suprotna stajališta.
Daleko od restrukturiranja društva
Potrebno je još puno ovakvih sastanaka i dijaloga da se počnu otvarati i šira pitanja i mogućnosti, kao što je skraćenje radnog vremena u cijelom sektoru a dugoročno i društvu, jer uz tehnološki napredak koji se posebice prisutan u grafičkom sektoru sve je manje potrebe za 40 satnim radnim vremenom. Da to vrijedi i za ostale sektore generalno svjedoči rast nezaposlenosti diljem Europe i Svijeta.
Društva su se izgradila, sveukupno ona su sve bogatija, a potrebe za radom je ustvari sve manje. To je sve ustvari vrlo pozitivno. Ali samo još treba to bogatstvo i preostali potreban rad ravnomjernije rasporediti na sve. Jer, uzrok nezadovoljstvu, nemirima, pa i ratovima, nisu ni bogatstvo ni siromaštvo samo po sebi, već prevelike i očito iritantne razlike među njima. To je već jedna druga univerzalna tema, ali koja će kad-tad također doći na dnevni red.
