Financijska kriza današnjice je kriza koja utječe na svakoga. Dok se kriza produbljuje, rast će posljedice po radna mjesta. Predviđanja gospodarskog rasta posvuda se revidiraju prema dolje. Neoliberalni poslovni model zasnovan na deregulaciji, kratkoročnoj perspektivi, neodrživim očekivanjima profita, osobnoj pohlepi i fiksaciji na vrijednost za dioničare, kao i na nepravednoj socijalnoj politici i politici distribucije prihoda doživio je potpuni brodolom. Pravi karakter tog modela svodi se na financijsku spekulaciju i prebacivanje gubitaka na društvo.
UNI je od 2000., kako je naznačeno na sjednici Izvršnog komiteta, ulagao iznimne napore u razotkrivanju problematičnih točaka globaliziranog neoliberalizma, smatrajući da taj model nije održiv, i da ne funkcionira u korist radnih ljudi. Dovodili smo u pitanje eru tržišnog fundamentalizma Reagana i Thatcherove.
Neregulirana financijska tržišta
Prošle godine je UNI razložio ključne probleme u pozadini rastuće krize, te je urgirao da se financijske institucije, središnje banke, regulacijska tijela i vlade njima ozbiljno pozabave. Premda se financijska kriza brzo širila, upozorenja su ignorirana. UNI je kritički upro prstom na alternativne imovinske konglomerate poput private equityja, hedge fondova i državnih fondova (»sovereign wealth«), kako bi ukazao na rizik
koji ti akteri donose na neregulirana financijska tržišta. Razotkriven je posvemašnji manjak transparentnosti svih tih aktera. Tvrtke private equityja dovode tvrtke i radnike u golemi rizik kroz svoje komplicirane aranžmane dugova na temelju tuđeg kapitala. U nizu slučajeva mirovine radnika investiraju se u te fondove, što povećava teret rizika što ga radnici moraju snositi. Unatoč tome, regulacijski alarmi nisu se oglasili.
Danas su isti oni koji su odbijali slušati, dok je bilo vrijeme, došli do istih zaključaka. Pretjerivanja se moraju zauvijek zaustaviti. Potreban nam je povratak poslovnoj etici, dalekovidnoj regulativi i odgovornoj vladavini.
Prekinut gospodarski oporavak Afrike
UNI Africa izvijestila je upravu o završenom sastanku u Cape Townu, uz široko rasprostranjen strah da će se prekinuti postupan gospodarski oporavak kojemu smo mogli svjedočiti posljednjih godina. Nakon što su pogođeni akteri u tom području postali žrtve dužničke krize i Washingtonskog konsenzusa, postoji razumljiv bijes među njima zbog činjenice da je ekonomski lijek koji su bili prisiljeni progutati doveo do tako dramatičnog fijaska.
Stvoriti novu globalnu financijsku arhitekturu
Svijet je blizu recesije, a radna mjesta posvuda su u opasnosti. Moramo osigurati da svi razumiju učinak krize na zapošljavanje i živote radnika, te moramo djelovati u vezi s tim. Nalazimo se na važnoj prekretnici. Sindikati moraju preuzeti ključnu riječ u zalaganju za promjene. Naš cilj mora biti održiv gospodarski rast, uz ograničenja za laissez faire tržišta, uz poboljšanu regulativu i posvećenost kvalitetnim radnim mjestima i pravičnim standardima rada. Jasno je da također moramo stvoriti novu globalnu financijsku arhitekturu.
UNI-jev cilj je jasan: sindikati moraju imati mjesto za stolom u tom reformskom procesu, na svim razinama u tvrtkama, u industrijskim sektorima,
u zemljama i na međunarodnoj razini.
Kako odgovoriti na izazove?
Svi dijelovi sindikalnog pokreta moraju zajednički raditi i koordinirati se kako bismo odgovorili na izazov, kako bismo stavove radnika promicali na političkoj, medijskoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ključna pitanja su sljedeća:
1. Jača socijalna dimenzija globalizacije, od prava na organiziranje, preko prava na priznanje sindikata, do socijalnih sigurnosnih mreža globalnih okvirnih sporazuma.
2. Globalne inicijative za zapošljavanje, radna mjesta, raspodjelu prihoda i zaštitu mirovina.
3. Globalne promjene regulative i nadzora – uključujući mudra pravila, sustave zaštite depozita, koordinaciju intervencija središnjih banaka.
4. Podređivanje financijskih tržišta realnoj ekonomiji, a ne obrnuto.
5. Promjene rada u financijskom sektoru na način da se s agresivnog prodajnog modela prijeđe na model koji uključuje pružanje kvalitetnih savjeta. Treba razviti nove pristupe kad je riječ o ulozi banaka u globalnoj ekonomiji.
Globalne sindikalne aktivnosti
UNI blisko surađuju s ITUC-om, TUAC-om i ETUC-om u vezi sa sindikalnim odgovorom na financijsku krizu, što uključuje sljedeće:
1. Fokusiramo se na sastanke grupe G8 na razini šefova vlada i financijskih ministara. Globalni sindikati poslali su otvoreno pismo grupi G7, MMF-u i Svjetskoj banci, urgirajući da sindikati dobiju mjesto za stolom.
2. Odaslan je poziv na hitni sastanak ETUC-ove makroekonomske grupe kako bi se s Europskom središnjom bankom i Europskim povjerenstvom
raspravila financijska kriza.
3. Poziv na hitan sastanak s poslodavcima europskih banaka kroz strukturu socijalnog dijaloga.
4. Istraživanje UNI-ja o plaćama glavnih izvršnih direktora i radnika u financijskoj industriji.
5. UNI će sindikalnu zabrinutost podijeliti sa sudionicima Svjetskog ekonomskog foruma, u sklopu priprema za raspravu u Davosu 2009. godine.
6. U siječnju Globalni sindikati imaju zakazan sastanak s MMF-om Svjetskom bankom u Washingtonu, kako bi se raspravljalo o novoj globalnoj financijskoj arhitekturi.
7. TUAC-ov sastanak o financijskoj krizi i TUAC-ov dokument o učinku na realnu ekonomiju, te pregled današnjih rasprava o regulativi u Parizu u listopadu. Time se u zajednički rad uključuju ključni sindikalni ekonomisti, i pruža se važna mogućnost da se dodatno izgradi reformska agenda.
8. UNI-jev sastanak o private equityju 10. studenoga istražit će učinak financijske krize na kupnju kontrolnih paketa kompanija.
9. Konzultacijski sastanak UNI Financea s Europskom komisijom/ Glavnom upravom za tržište fokusirat će se na reguliranje i nadzor bankarskih institucija (17. studenoga).
Treba naglasiti da sadašnje turbulentno razdoblje predstavlja moment u kojem sindikalni pokret može imati veliku priliku. Od presudne je važnosti da odgovorimo na ovaj izazov politike i da trajno zaustavimo neobuzdanu globalizaciju kojoj u posljednje vrijeme svjedočimo.
