Sve zemlje Europske unije vode selektivnu imigracijsku politiku i manjak radnika nadomještaju uvozom stranih, pa je to nužno i za Hrvatsku. Kvote za uvoz stranih radnika ove godine odobrene su za njih 57.000, što znači da će Hrvatska s obzirom na broj stanovnika od 4 milijuna ljudi uvesti više radnika od Njemačke, koja s više od 80 milijuna stanovnika uvozi milijun radnika godišnje. Hoće li uvoz stranih radnika samo potaknuti novo iseljavanje mladih koji neće ostati raditi za taj novac, niti mogu od te plaće ovdje živjeti?
Neselektivna imigracijska politika
Hrvatska nema dugoročnu migracijsku politiku, a kampanjski rješavati problem manjka radnika tako da se neki poslodavac sjeti da mu treba ovoliko ili onoliko radnika, neodgovorno je prema budućnosti. Elementarno je da se radnici uvoze po dogovoru Vlade, poslodavca i sindikata, a sukladno migracijskoj politici države, koju mi, nažalost, nemamo. Odluke o uvozu stranih radnika tiču se čitave države i zato mora postojati dogovor svih strana i niti u jednoj državi se ne dopušta da poslodavci samo određuju koliko će se radnika uvesti.
Pri uvozu stranih radnika uvijek se štite interesi domaćeg stanovništva. Ako uvozimo najjeftinije radnike koje malo plaćamo, time hrvatske radnike guramo van, jer oni neće ostati raditi za te plaće, a to nije u interesu države. Ako je potrebno uvoziti radnike, onda najsposobnije treba zadržati.
Niska cijena rada
Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, ističe da su poslodavci i vlasti godinama vodili politiku stvaranja konkurentnosti na slabo plaćenim radnicima. Za razliku od nas, dobar dio tih zemalja je progledao pa daju sigurnije i bolje plaćene poslove. Mi smo manjak radnika nadoknađivali iz susjednih zemalja, no sad kad smo u EU, i radnici iz BIH će radije ići u druge razvijenije zemlje.
Kako su poslodavci u turizmu i građevini stalno zamjenjivali radnike uvezenima, mogli su držati nisku cijenu rada jer su u pravilu ti radnici dolazili iz siromašnijih zemalja. Sad imamo problem pronaći i radnike iz susjednih zemalja, pa uvozimo Ukrajince, spremne raditi za malen novac, a to je za zemlju pogubno jer spušta cijenu rada, tražimo radnike bez spreme, s nižom spremom, polukvalificirane, što su sve poslovi niže dodane vrijednosti. Ti će radnici imati daleko manju potrošnju nego hrvatski, koji ovdje žive s obitelji. Time smo osudili zemlju na poslove niže dodane vrijednosti, padat će potrošnja, a svi koji mogu otići iz zemlje, otići će.
