Mučko ubojstvo mlade Ivane Hodak (usred bijela dana na kućnom stubištu u centru Zagreba), pa zatim Ive Pukanića, suvlasnika »Nacionala«, te zajedno s njim i Nike Franjića, šefa marketinga navedenoga tjednika (u dvorištu ispred sjedišta »Nacionala«) izgleda da je (konačno) prelilo čašu i otvorilo oči onima koji su još do jučer pokušali uvjeriti hrvatsku javnost ispraznim floskulama o »stupnju sigurnosti koji je viši nego u mnogim europskim zemljama.«
To jasno govori da je u Hrvatskoj postojala i postoji dovoljna količina straha, ali ne i minimum političke volje, da se kriminal odvoji od politike, politika od mafije, mafija od mirnih građana, mirni građani od terora.
Nasilje je zahvatilo gotovo sve one pore društva, koje čine njegovu vitalnu snagu i perspektivu: škole, javne ustanove, masovna okupljališta, a posebno sportska borilišta i ulice. Dvojica nasmrt pretučenih srednjoškolaca (u Zagrebu i Vinkovcima), stalni obračuni subkulturnih skupina (iz »tamnih vilajeta«), javni izljevi folklornog nacionalizma i »tuče iz dosade« čine naše ulice ne samo sramotom, osobnom i nacionalnom, nego i opasnim mjestima za slobodno i civilizirano kretanje građana.
Je li to ta sloboda koju su stranke na vlasti obećale građanima – kada Hrvatska postane nezavisna i demokratska država?
Sveto ime NOVAC
Otkako je novac dobio zvanični status najvišega i najvrednijega cilja i smisla života svakoga pojedinca, korupcija i kriminal cvjetaju i poput ambrozije razaraju hrvatsko društvo. Stara kapitalistička parola »Nema ničega što se ne može kupiti« postaje, iz dana u dan, praksa koja osiromašenu većinu društva baca u očaj i depresiju, jer ona nema novca da sve i svakoga može »podmazati«, a bez takvoga »podmazivanja« teško će neku vitalnu uslugu moći na vrijeme i uspješno obaviti.
Podrijetlo novca u Hrvatskoj – što se slio u džepove politički privilegiranih pojedinaca (tajkuna) u proteklih osamnaest godina – nitko nema snage
istražiti i odvojiti žito od kukolja, jer bi, možda, morao poći od svoje vile i drugih brojnih nekretnina, koje jedna generacija poštenim radom nije mogla stvoriti, pa da joj je bog kum.
Plaćeni ubojice hodaju našim ulicama i prema svome »cjenovniku usluga « ubijaju (bez pardona) već prema želji skrivenoga naručitelja, sijući strah u kosti običnim građanima.
Ako je suditi po efikasnosti u hvatanju ubojica Ive Pukanića i Nike Franjića (dvojica su još u bijegu), hrvatska policija – s novim ljudima na čelu – više je učinila u rujnu i listopadu ove godine nego nekoliko godina unazad. Eto, što znači dovesti prave ljude na prava mjesta i pustiti ih da svojim stručnim znanjima, sposobnostima i patriotskom voljom rade da svim hrvatskim građanima osiguraju život bez straha i patnji.
Sigurnost hrvatskih građana ne smije izvirati iz privatnih odnosa ljudi koji su imali više političke moći nego što su mogli podnijeti i više kupovne moći nego ljudi raspoloženih da budu kupljeni.
