Nema nigdje u Europi?
… Nigdje se u EU pauza ne plaća. Isto tako u Europi se godišnji odmor broji na tjedne, a ne na dane. A dobro znamo da tjedan ne završava u petak. Ne tražimo ovo kako bismo zakinuli radnike. Pa ja sam dijete radnika! Borimo se protiv neradnika…, tim je riječima član HUP-a Miloloža potvrdio da će se poslodavci u pregovorima o izmjenama Zakona o radu i dalje boriti za to da se u godišnji odmor uključi subota i nedjelja te praznici i blagdani. No, ako se pita saborske zastupnike, stav je jedinstven – ‘to ne bu išlo’. Navedena gospoda sigurno znaju da se nigdje u EU ne može dogoditi da poslodavac radnicima ne isplati plaće. Isto tako nigdje nema tako niskih plaća u usporedbi s ostalim troškovima važnim za život hrvatskih radnika i građana. Sva ova poslodavačka retorika usmjerena je na zahtjev za ponovnim izmjenama Zakona o radu i daljnje smanjivanje razine prava i zaštite radnika.
Zahvalio im na plaći
Ministar gospodarstva se na jednom ručku s malim i srednjim poduzetnicima, članovima Hrvatske udruge poslodavaca, ponio kao da smo u robovlasničkom sustavu – zahvaljuje poduzetnicima što mu kao dužnosniku daju za plaću i što hrane svoje radnike. Zahvala za plaću i hranjenje (za što je zaradio aplauz) trebala je, valjda, pokazati da on, ministar i dojučerašnji poduzetnik, razumije poduzetništvo i privatni kapital, te da mu je jasno kako poduzetnici rade u lošim uvjetima. Zahvaljuje im, dakle, što trpe sve te premijere i ministre gospodarstva koji godinama navodno stvaraju bolje ulagačke uvjete i nikako da uspiju.
Vlada zakonom uzima ugovoreno kolektivnim ugovorima
Vlada je intervenirala u važeće kolektivne ugovore na području državnih i javnih službi, na način da odredbe kolektivnih ugovora kojima je ugovoreno uvećanje dodatka za staž za starije radnike postanu nezakonite, odnosno da se u budućnosti više ne mogu ugovarati kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu ili drugim aktima kojima se reguliraju prava radnika. To obrazlaže kao multipliciranje prava po istoj osnovi (stažu) što nije u skladu s europskim zakonodavstvom jer dovodi u pitanje načelo jednake plaće za jednaki rad, posebice stoga što se ukidanjem dodatka od 4, 8 i 10 posto za radnike s 20, 30 i 35 godina staža, dodaci za staž i dalje kumuliraju, u vidu dodatka od 0,5 posto za svaku godinu staža i jubilarne nagrade kojima se radnici s više staža nagrađuju više od onih s manje godina staža.
Ovakvim zakonodavnim intervencionizmom izvršna vlast pokazuje da provedenim kolektivnim pregovorima nije pristupila u dobroj vjeri, već s namjerom da lažnim obećanjima o tome kako neće dirati u plaće, od socijalnih partnera iznudi ustupke na području reguliranja naknade prijevoza, božićnice, regresa i jubilarne nagrade, kako bi u drugoj fazi zakonskim izmjenama ograničila ili ukinula prava o kojima se dosad kolektivno pregovaralo, a koja su sastavni dio plaće.
Ispada da je Vlada digla ruke od socijalnog dijaloga i ubuduće namjerava plaće zaposlenih u javnom sektoru rješavati u Saboru gdje ima zakonodavnu većinu, a ne za pregovaračkim stolom. Rade isto, što već dugo vremena rade i poslodavci u gospodarstvu – da pitanje materijalnih prava rješavaju jednostrano, na silu, bez kolektivnih ugovora.
Minimalna plaća
Istovremeno, od 2009. godine minimalna plaća nije rasla. Njezin je udio u prosječnoj plaći s 39 posto pao na 36 posto. Poslodavci su dosad odbijali ideju o povećanju minimalca ističući da bi to teško pogodilo upravo drvni i tekstilni sektor, te izazvalo gubitak još nekoliko tisuća radnih mjesta. Sindikati su pak tražili povećanje minimalne plaće na 3.080 kuna bruto, navodeći kao cilj da minimalac dosegne 50 posto prosječne plaće. A prijedlog Ministarstva rada i mirovinskog sustava ide u pravcu po kojem bi minimalna plaća porasla za 171 kunu.
