Kako se približavaju izbori, tako se javlja sve više ideja kako izaći iz krize. U tome moru ideja, ne ističe se dovoljno to da je broj zaposlenih, broj nezaposlenih i broj umirovljenika ključan problem hrvatskog gospodarstva. Povećanje broja onih koji rade osnovni je uvjet za izlazak Hrvatske iz gospodarske krize.
Govori se o novim investicijama, o Međunarodnom monetarnom fondu. Tvrdokorne pristalice neoliberalizma, koje kriza u zadnih nekoliko godina nije ništa naučila, i dalje spominju liberalizaciju radnog zakonodavstva kao čarobni štapić koji će rješiti sve probleme. U tome moru ideja, ne ističe se dovoljno to da je broj zaposlenih, broj nezaposlenih i broj umirovljenika ključan problem hrvatskog gospodarstva. Povećanje broja onih koji rade osnovni je uvjet za izlazak Hrvatske iz gospodarske krize.
Brojke su jasne. Na kraju 2010. godine bilo je 1.432.454 zaposlenih. Oni su morali uzdržavati 302.425 nezaposlenih, te 1.197.130 umirovljenika. U ovoj godini došlo je do daljeg pogrošanja tog odnosa. U rujnu u odnosu na kolovoz broj zaposlenih smanjen je za 2.200 a broj umirovljenika narastao je na 1.211.299. Hrvatska u Europi čvrsto zauzima mjesto na dnu tablice po broju zaposlenog aktivnog stanovništva. U ekonomski naprednim zemljama zaposleno je 75 posto radno aktivnog stanovništva, u Hrvatskoj manje od 60 posto.
Poduzetnički sloj u povojima
Jedna od posljedica takvog stanja je podatak da se Hrvatska po kupovnoj moći između 42 europske zemlje nalazi na 32 mjestu. To je četiri mjesta niže nego 2009. godine. Hrvatski građani prema tom pokazatelju godišnje imaju na raspolaganju 5.011 eura dok je europski prosjek 12.779 eura. Bez povećanja broja zaposlenih nema izlaska iz krize. Naravno, ništa se neće rješiti neracionalnim zapošljavanjem. Potrebno je zapošljavanje koje će stvarati novu vrijednost. Postavlja se pitanje tko u Hrvatskoj može preokrenuti dosadašnji negativan proces.
U svakom razvijenom tržišnom gospodarstvu privatna incijativa je ta koja osigurava razvoj. Naša praksa pokazuje da je razvoj tržišnog gospodarstva, kada je riječ o poduzetničkm sloju, kod nas tek u povojima. Nositelji privatne incijative se tek trebaju profilirati.
Slučaj propale tvornice „Kamensko“ dobar je primjer za to tko se sve u Hrvatskoj smatra poduzetnikom. Mešetari koji su vodili tu tvrku, umjesto da dalje razvijaju tvornicu koja je bila poznata po svojim kvalitetnim prozivodima, uložili su silnu snagu i domišljatost da tu tvornicu upropaste kako bi se domogli njenih nekretnina. To što su na taj način doveli u pitanje ezistenciju petstotinjak zaposlenih, nije ih bilo briga. U tom poslu osnivale su se i preprodavale fiktivne tvrtke i izrađivali kojekakvi elaborati kako bi se zamaglila stvar i ostvarila zarada ne na radu već na malverzacijama.
Prosvjedi radnika koji su ostali bez posla diljem Hrvatske govori da „Kamensko“ nije izuzetak. Misteriozno nestaju na desetke tisuća tona žita a tvrtke koje su godinama stvarale poziciju na svjetskom tržištu propadaju bacajući na ulicu novu rijeku nezaposlenih. Sve je to dovelo do toga da je u zadnje tri godine izgubljeno 85 tisuća radnih mjesta. Godine 2008. bilo je 1.516909 zaposlenika a u 2010. godini taj broj smanjen je na 1.432.454 zaposlenika. Stopa nezaposlenih u tom razdoblju povećana je sa 14,8 na 17,4 posto, uz sve veći broj umirovljenika od kojih su mnogi još radno sposobni.
Pošast zvana podobnost
U Hrvatskoj je državni gospodarski sektor još uvijek snažan. Tvrtke u vlasništvu države ostvaruju otprilike polovicu bruto-društvenog nacionalnog proizvoda. Na žalost, ni njegova učinkovitost nije dobra. Većina državnih tvrtki ne može preživiti bez obilnih dotacija. One, takve kakve su sada, ne mogu biti generator novog zapošljavanja.
Osnovni razlog za neuspješnost državnih tvrtki leži u tome što se one smatraju plijenom nakon pobjede na izborima. Na njihova čela postavljaju se podobni ljudi, kao nagrada za doprinos u političkoj ili nekoj drugoj borbi. Uz to, na svim razinama uhljebljuje se mnoštvo nepotrebnih ljudi čija je jedina kvaliteta to da su politički istomišljenici, prijatelji, rodbina ili prijatelji od rodbine. S takvim balastom i nekompetetnim vodstvom te tvrtke mogu stvarati ne novu vrijednost već samo probleme.
Programi koji će otvarati radna mjesta
Očito je dakle da je privatni i državni sektor bremenit problemima. Međutim, problemi nisu nerješivi. Jasno je da, što se tiče privatnog poduzetništva, treba postaviti čvrsti pravni okvir za tržišno nadmetanje. Taj pravni okvir treba pratiti stvarna odlučnost da se on zaista i primjenjuje. A to znači da se kriminal koji je kumovao propasti čitvog niza tvrtki ni iz kojeg razloga ne smije tolerirati. Na taj način iz redova poduzetnika izbacit će se svi oni kojima tu nije mjesto, a ostavit će se prostor za inventivne ljude sa zdravim idejama. U isto vrijeme, treba primijeniti pravilo da se u vodstva državnih tvrki imenuju sposobni a ne podobni ljudi. Tek kada se te promjene provedu u život, stvorit će se uvjeti za gospodarski uzlet i novo zapošljavanje.
Hrvatske radnike stoga zanimaju samo oni programi koji će osigurati otvaranje novih radnih mjesta na kojima se stvara nova vrijednost. Krajnje je vrijeme da se zaustavi priljev nezposlenih na zavod za zapošljavanje i slanje radno sposobni u mirovinu koja najčešće nije dovoljna za pristojan život.
