Sukladno odredbama Zakona o radu, puno radno vrijeme radnika u Hrvatskoj ne smije biti duže od 40 sati tjedno. To znači da u našim radnim okolinama, od ponedjeljka do petka, provodimo 8 sati dnevno. Prema istraživanju Melbourne Institute Worker Paper, to je previše.
Naime, prosječna osoba u pravilu nije sposobna za potpuni koncentrirani rad duži od 4 do 5 sati dnevno. U tom vremenu uspijevamo našu pažnju usmjeriti na posao, nakon čega gubimo fokus i ostatak radnog vremena ne funkcioniramo sa sto posto naših mogućnosti. U ovom slučaju ne vrijedi ona „vrijeme je novac“ te sama činjenica da radimo duže ne znači nužno da radimo efikasnije ili kvalitetnije.
Vrijednost slobodnog vremena
Kako bismo otpustili kočnicu koja sputava našu kreativnost, a time i sebi omogućili svježinu i fokusiranost na poslu, moramo osloboditi prostor za slobodno ili „prazno“ vrijeme u kojem će naš mozak ići u smjeru u kojem sam to poželi.
Prepuštanjem kormila našoj podsvijesti često znamo doći do odgovora na probleme koji su nas dugo mučili i koji su djelovali nerješivima. Slično je i na poslu, ponekad se moramo odmaknuti od određenog zadatka kako bismo osvijestili rješenje. Kraći radni dan, u trajanju od 4 sata dnevno, predstavlja idealnu kombinaciju fokusiranog rada i vremena za nesmetano, a prijeko potrebno, maštarenje i opuštanje moždanih vijuga.
Studija je također otkrila da ljudi stariji od 40 godina najbolje rade kada rade do 25 sati tjedno. Sve iznad toga dovodi do slabijeg učinka radnika, u prvom redu zbog stresa i umora.
Ova je studija provedena na uzorku od 6500 ispitanika, a uključivala je niz kognitivnih testova. Njome je istražena sposobnost sudionika da glasno pročitaju riječi i recitiraju popise brojeva. Mjerila se njihova sposobnost pamćenja i razmišljanja koja je uključivala izvršno i apstraktno razmišljanje i memoriju. Zaključeno je da sudionici koji rade 25 sati tjedno najbolje izvode navedene zadatke, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili lošiji čak i od nezaposlenih sudionika.
