Odbij od zdjele, jer nemaš žlice!
Novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi bio je dugo najavljivan, a onda rađen skriven od šire, pa čak i prosvjetne javnosti, kao da su odgoj i obrazovanje naše djece privatno vlasništvo nekolicine, ili veće skupine, državnih birokrata. Oni (ti birokrati), doduše, razvikuju se i o tobožnjoj »javnoj raspravi«, prakticirajući »javnost« na šetanje nacrta zakonskih akata od jednih do drugih državnih ureda i prikupljanje mišljenja o svojim »projektima«. Teško državi kada se jedna osrednja pamet samoproglasi pameću društva!
I što sada?
Hrvatski je sabor, 15. srpnja 2008. (zar je termin slučajno odabran?) donio Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, koji je stupio na snagu »osmoga dana od objave u Narodnim novinama (NN, broj 87, od 25. srpnja 2008.), što znači da se primjenjuje već od školske godine 2008./2009.
Ovom ćemo se prigodom zadržati samo na glavi XIII: Upravljanje školskom ustanovom.
Školom, kao i do sada, upravlja školski odbor, koji ima 9 članova: jednoga bira i razrješuje radničko vijeće (ako ga nema – biraju ga »radnici neposrednim i tajnim glasovanjem«, prema ZOR-u), a »ostalih osam imenuje i razrješuje osnivač, i to: dva iz reda učitelja, jednoga predstavnika roditelja, dva člana na prijedlog Središnjeg državnog ureda za upravu, i tri samostalno…« Nije teško prebrojiti tko će imati stvarnu vlast u takvome školskom odboru.
Sabor je donio Zakon, oporba šutjela
Zakonom je propisano da »školski odbor imenuje i razrješuje ravnatelja« škole (na temelju javnog natječaja), ali to može učiniti samo »uz prethodnu suglasnost ministra«! Dakle, de facto ministar će odlučivati o tome tko će biti ravnatelj osnovne i srednje škole, jer ako uskrati suglasnost, školski odbor mora raspisati novi natječaj. Znači da školski odbor, via facti, obavlja dužnost natječajne komisije! Eto, tako aktualna vlast zamišlja »decentralizaciju i demetropolizaciju državne uprave«, čega su im puna usta. A oporba (mudro) šuti. Valjda i njoj to odgovara, jer se nada (kad-tad) doći na vlast, a onda samostalno odlučivati tko će upravljati osnovnim i srednjim javnim školama u Hrvatskoj. A budući da ravnatelj ima u svojoj nadležnosti zasnivanje i prestanak radnoga odnosa u školi, eto legalne osnove da stranka na vlasti zaposli svoje »zaslužne članove«.
U nadležnosti je resornoga ministra (čl. 130, točka 3) i da razriješi ravnatelja prije kraja njegova mandata od pet godina (ako to odbije učiniti školski odbor). E, pa, da vidimo tko će se usuditi pisnuti ijednu kritičku riječ o provođenju reforme obrazovanja, o Bolonjskom procesu, o udžbenicima, itd. Dakle, valja šutjeti i raditi, pa dokle tko izdrži!
