U nekakvom neistraženom kutku muškog mozga nalazi se jedan mali, ali podmukao strah: čak i neki od najsnažnijih muškaraca boje se liječnika. Medicinske sestre školskih dispanzera kažu da sve to počinje još u najranijoj dobi, u prvom ili drugom razredu osmogodišnje škole. Kasnije taj strah raste s godinama i čini da dobrom broju odraslih muškaraca zaklecaju koljena već pri samom pogledu na bijelu kutu.
Činjenica je da muškarci posjećuju ambulante oko 20 posto manje nego žene, dok im je stopa smrtnosti nešto viša nego kod žena. Mnogi eksperti kažu da se na listi razloga zbog kojih muškarci zaobilaze liječnika strah nalazi visoko.
U pubertetu djevojke dobivaju mnogo savjeta, informacija i pomoći od svojih majki i učitelja, dok se dječake ostavlja praktički same. Kod njih je često vidljivo znatno nepoznavanje vlastitog tijela. Muškarci često uopće ne uočavaju potrebu da posjete liječnika. Često nisu svjesni najočitijih tjelesnih upozoravajućih simptoma. Takvo nepoznavanje vlastitog tijela može katkada imati i tragične posljedice.
Mnogi aspekti života žena, kao što su menstruacija, trudnoća i briga oko obitelji, dovode žene liječniku redovno, što nije slučaj s muškarcima.
Osim što jednostavno nisu naviknuti na doktore, muškarci imaju i druge razloge za strah od traženja medicinske pomoći. Naše društvo i naša kultura kažu da muškarci moraju biti jaki i neranjivi. Oni muškarci koji to nisu, mogu se suočiti s ruganjem i ismijavanjem od svojih prijatelja.
Osim toga, tužiti se na bol smatra se slabošću. Koliko smo puta čuli primjedbu “Kog se vraga žališ da te boli, jesi li ti uopće muško?”. Moj je djed živio s bolovima u trbuhu nekoliko tjedana, bez da je išta o tome govorio. Kad je konačno to spomenuo, odvezli smo ga hitno u bolnicu i pokazalo se da je hodao naokolo s prsnutim slijepim crijevom i upalom potrbušnice. Morao je biti hitno operiran. I sve to zato što nije “muški” potužiti se!
Biti muškarčina također znači uvijek biti nezavisan i držati sve pod kontrolom. A biti u ulozi bolesnika znači biti zavisan, a to mnogi muškarci nerado prihvaćaju. Ići liječniku za muškarce znači stavljati sebe u nečije druge ruke. A toga se oni plaše jer su od malih nogu trenirani da zadržavaju kontrolu nad svakim aspektom svog života.
Kad muškarac ide liječniku, dobar dio onoga čega se boji jest da će mu doktor kazati da promijeni svoj stil života. Te promjene kojih se boji mogu biti i vrlo jednostavne, kao što je, na primjer, potreba da se više posveti tjelovježbi, sportsko-rekreativnim aktivnostima, kako bi izbjegao povišeni krvni tlak, ali koje mogu biti i vrlo zastrašujuće, kao na primjer, potreba da bude hospitaliziran ili operiran zbog ozbiljne bolesti. Strah da će čuti kako su ozbiljno bolesni, često muškarce drži podalje od liječnika.
Savjet muškarcima koji se boje: odlazite na pregled kod liječnika!
Kako muškarci mogu svladati svoje strahove i početi koristiti prednosti koje proizlaze iz liječnikove pomoći? Stručnjaci kažu da je potrebna ponovna edukacija na području misaonog procesa u muškaraca. Muškarci moraju shvatiti da odlaganje ili zaobilaženje liječnika nije inteligentno, da to nije muški. To je glupo. U biti, muškarci moraju sebe uvjeriti da im je mnogo korisnije redovno posjećivati liječnika, nego štititi svoj muškarački imidž ili izbjegavati suočenje s činjenicom da su bolesni.
Pored svega toga, taj strah muškaraca da će ispasti ranjivi katkada im onemogućuje da budu sasvim otvoreni pred liječnikom.
Postoji problem: kada otići do liječnika. Da bi se što bolje snalazili u tome, muškarci moraju imati dobar kontakt sa svojim tijelom, dobro poznavati svoj organizam. Ako im to uspije, zdravlje će biti bolje. Postat će mnogo oprezniji i vodit će više brige o svojoj tjelesnoj težini, uključit će se u neku od sportsko-rekreativnih aktivnosti i naučit će kako smanjiti stres.
Muškarci jednostavno moraju naučiti više cijeniti svoje zdravlje nego svoje strahove. Treba priznati, to je teško, ali vrijedi potruditi se.
Na kraju – ako može poslužiti za utjehu – ni sami liječnici-muškarci nisu ništa bolji od drugih muškaraca!