Svakog dana prosječna osoba unese 1,5 do 2,5 kilograma hrane u svoj želudac. Ta se hrana probavlja i resorbira kako bi osigurala hranjive tvari i energiju organizmu.
Zaista, ono što mi pojedemo uskoro postaje stvarni dio našeg tijela; to je naša krv, mišići i kosti. Šećer iz voća koje smo pojeli, pronalazi svoj put do stanica mozga. Kalcij iz povrća ili mlijeka, uskoro postaje sastavni dio naše kralježnice. Isto kao što će kvaliteta benzina koji ulijete u motor, utjecati na vožnju vašeg automobila, tako će i vrsta hrane koju jedete utjecati na stanje i funkcioniranje vašeg organizma.
Tri najveće “prirodne” ubojice su:
• srčane bolesti;
• rak;
• moždani udar.
Sva ta oboljenja imaju neke stvari zajedničke – ona su u vezi s našom prehranom. Drugim riječima, vrsta hrane koju jedete ima itekako veze s vašim šansama da ćete oboljeti od jedne ili od sviju tih “tri velikih”. Medicinska istraživanja su pokazala da ispravna prehrana može spriječiti ili čak utjecati na to da se povuku ta oboljenja. Religiozni pristup zdravlju kaže da je tijelo stvoreno s mudrošću i znanjem tako da je sposobno samo se održavati u zdravom stanju, ako mu jednostavno dajemo ono što treba.
Koje su tjelesne hranjive potrebe?
Ljudski organizam treba: bjelančevine, šećere, masti, vlaknaste komponente, vitamine, minerale i vodu. Sve to mora biti na raspolaganju u ispravnim proporcijama i u obliku u kojem ih tijelo može lako upotrijebiti. S “civilizacijom” i “progresom” ljudska se prehrana udaljila od tih ideala. Pretjeranosti i nedostaci karakteriziraju prehranu modernog čovjeka. On često konzumira previše masnoća, bjelančevina, kalorija, a premalo vitamina, minerala, povrća, vlaknastih komponenata i vode. Povećanje učestalosti prije spomenutih bolesti, u velikoj je mjeri uzrokovano tom prehrambenom neravnotežom.
Što je krenulo loše? Zašto se nalazimo u tako neugodnoj situaciji? Većina ljudi jede zbog zadovoljstva. Mi se usredotočujemo na konzumiranje one hrane koju volimo, a ne na onu koja je dobra i zdrava za naš organizam. Zaboravili smo da je primarni cilj konzumiranja, hranjivost hrane.
Pogubna ovisnost o nekim vrstama hrane
Roditelji su često krivci broj jedan. Mnogi roditelji upotrebljavaju hranu za kažnjavanje ili nagrađivanje djece. Zbog toga mi stvaramo u dječjoj osjetljivoj glavici saznanje da se hrana, posebno neke vrste hrane, može upotrijebiti da se “osjećamo dobro”. Osim toga, postoji industrija hrane. To su ljudi koji koriste reklamu i psihologiju uvjeravanja kako bi nas privukli da jedemo ono što oni prodaju, premda to može biti štetno za nas.
Jedna analiza reklama na američkoj televiziji, koje su bile prikazivane baš u vrijeme kada su djeca gledala crtane filmove, otkrila je da je do 90 posto reklama bilo za “fast food”. Na taj se način mladi programiraju da žele vrstu hrane koja je s hranjivog stanovišta nezdrava. Neznanje sa strane potrošača i pohlepnost sa strane trgovaca hranom, doveli su do naših današnjih problema.
Kao rezultat, pogubne ovisnosti o nekim vrstama hrane postale su čest problem u našem društvu. Razumije se da trpimo posljedice. Postoji velika potreba da educiramo sebe i svoju djecu o temeljnim činjenicama u vezi s hranom. Ustvari, hrana je najveći ljudski lijek – hranjivi lijek, ali ako uporno griješimo u prehrani, ona može biti i naš otrov.
