Kriza je nevjerojatnih razmjera na globalnoj razini i do kada će trajati to nitko ne zna. U Hrvatskoj smo i dalje neodgovorni, trošimo više nego što imamo, ali i to jedanput mora stati. Nema više kredita, ali zato dugovi dolaze na naplatu. Javna potrošnja nam je prevelika i gospodarstvo je ne može izdržati. U ovom trenutku najveći je izraz nemorala u Hrvatskoj neplaćanje, za razliku od Europske unije gdje je donesena odluka prema kojoj je rok plaćanja privatnog sektora ostao 90 dana, ali je rok plaćanja javnih institucija skraćen na 30 dana. Po svemu sudeći najveći izazovi i rizici za hrvatsko gospodarstvo tek predstoje.
Kako naplatiti odrađeno?
U usporedbi s europskim pokazateljima hrvatsko gospodarstvo još se dobro i drži. Živi se još na starim poslovima ali bitno smanjenim narudžbama. Živi se u nadi da će oni biti plaćeni u rokovima prije nego se izgube licencije, partneri, dobavljači i radnici, pa u konačnici tvrtka završi u stečaju. Bez prave i jake regulative ne preostaje im ništa drugo nego se uzaludno pozivati na moral. Problem nelikvidnosti gospodarstvo ističe kao uvjet svakoga daljnjeg opstanka i razvoja. Kada na prvome mjestu više nisu rast kamata, zakonska ograničenja, spora birokracija, para. skalni nameti, nego samo molba za plaćanje odrađenoga, voda je zaista došla do grla.
Povjerenstva
U 90. broju Grafičara pod naslovom Socijalni monolog umjesto socijalnog dijaloga, napisao sam, »… kako sindikati, i ne samo oni, nasjedaju na slatkorječivost premijera. Umjesto konkretnih rješenja premijer poziva sve pametno u vijeća ili povjerenstva. Ako želiš dobiti na vremenu, pa makar i prije najavljenog velikog sindikalnog prosvjeda (12. 4. 2008.), formiraj radnu skupinu ili povjerenstvo…« Dok se još uvijek aktualno Ekonomsko vijeće buni zbog funkcije koju gubi, tri povjerenstva, tko ih se još uopće sjeća, svoju su već izgubila. Povjerenstvo za praćenje rasta cijena nije se sastalo od siječnja ove godine, Povjerenstvo za energetiku uskoro će obilježiti prvu godišnjicu zadnjeg susreta, a Povjerenstvo za poljoprivredu i prehrambenu politiku od osnivanja se sastalo svega jednom. Ova povjerenstva su dokaz one stare narodne: kad želiš da se problem odgodi ili ne riješi, osnuj povjerenstvo.
Seljaci na ulicama Zagreba
Ali zato seljaci, proizvođači mlijeka ne mogu više čekati. Nakon dolaska sa svojim traktorima u Zagreb i dvodnevnih pregovora, pod prijetnjom blokade grada, dogovorili su više otkupne cijene mlijeka te kraće rokove naplate. To isto, samo u daleko većem broju, najavljuju i ratari u pokušaju da definiraju otkupnu cijenu pšenice.
Počinju prozivke!
S malih ekrana odzvanjaju rečenice, koje govore o sve dubljoj krizi. Između ostalih govori se o javnim poduzećima, odnosno poduzećima koja su u državnom vlasništvu. Najvećim dijelom kao generatorima nelikvidnosti, naravno uz državni proračun. Čak se javno imenuju i tvrtke koje nisu dovoljno napravile, čitaj uštedjele, prema nalogu Vlade. Premijer tako proziva i Narodne novine da nisu dovoljno učinile, pritom namjerno prešućuje da je sa svojim najbližim suradnicima uvalio dnevni list Vjesnik Narodnim novinama. A znamo da je dnevnik neprofitabilan i da mjesečno stvara između tri do četiri milijuna gubitka koje ne pokriva njegova Vlada iz proračuna. Pitanje je samo dokle će Narodne novine izdržati. Licemjerno, zar ne?
Tradicija se nastavlja
Završeni su 32. susreti grafičara. Ljudi su se vratili svojim kućama, radnim mjestima – puni dojmova. Niti jedne mrlje na ovogodišnjem druženju. Čestitke svim sudionicima i organizatorima. Počinju pripreme za sljedeću godinu kako to i tradicija nalaže.
