Listopad 2008. – Iluzija o potrošačkom raju

Listopad 2008. – Iluzija o potrošačkom raju

Koliko je naša odluka mudra!?

Nakon što nije zatražio ponovno utvrđivanje svoje reprezentativnosti Sindikat usluga UNI-Cro, sa svojih šest udruženih sindikata, među kojima je i Sindikat grafičara, našao je svoje mjesto i okrilje u Matici hrvatskih sindikata. Kao jedan od četiri stupa Matice, Uni-Cro će realizirati svoje specifične ciljeve unutar realnog sektora, a posebice u području usluga. Nakon što je javnosti obznanjen ulazak UNI-Cro u Maticu, javljaju se dušebrižnici iz nekih konkurentskih središnjica pomalo povrijeđeni, ne znam iz kojih razloga, i pokušavaju diskreditirati i udružene sindikate i pojedince zbog legitimno donesene odluke. Vrijeme će pokazati koliko je naša odluka bila mudra!

Uvezena kriza?

Premda se čini jako dalekom, američka kriza već se osjeća u Hrvatskoj. Kada SAD pada u recesiju, njeni građani kupuju manje robe iz cijelog svijeta, pa i iz Europe. Ako kupuju manje robe, počinju padati prihodi pa se smanjuju plaće i otpuštaju radnici. Ti radnici drastično smanjuju vlastitu potrošnju i više ne mogu planirati godišnji odmor bilo gdje, pa ni u Hrvatskoj. Znatno manje kupuju, pa pada i prodaja robe u europskim trgovinama. Europa počinje manje uvoziti, a kako je ona najveći kupac hrvatske robe, hrvatske tvrtke manje izvoze, pa i one počinju kresati plaće i broj zaposlenih. U sve težoj ekonomskoj situaciji mnogi razmišljaju o prodaji nekretnina, prije svega onih koje imaju na moru.

Smanjivanje potrošnje!

Hrvatski građani počinju drastično kresati svoje troškove te slabi promet i u hrvatskim trgovinama, a domaćim proizvođačima padaju prodaja i profiti. O većim investicijama više ne mogu razmišljati pa prvi na udar dolaze građevinari koji nemaju više za koga graditi nove stanove, čak i ako snize cijene. Pada potražnja za građevnim materijalom, parketima, pločicama, sanitarijama i uslugama onih koji to sve rade i postavljaju. Kad je kriza, manje se kupuje novih automobila pa ni trgovci automobilima više ne zarađuju, manje se kupuje namještaja, bijele tehnike, odjeće, obuće, kozmetike, knjiga… Kako stagnira gospodarski rast u realnom sektoru stagnira i potreba za grafičkom uslugom. Manje posla, manje radnih mjesta, manje plaće, manja kupovna moć. Domino-efekt doseže svaki segment života i zato je i Hrvatima nevjerojatno važno što se događa u Americi, a onda i u Europi. Građani, naravno, nisu čekali službene statističke podatke. Oni već neko vrijeme osjećaju ekonomsku krizu te podaci o potrošnji govore da se drastično  smanjuje kupnja, primjerice, higijenskih proizvoda, u malim dućanima se uzima hrana na dug, a ankete pokazuju pesimizam.

Kako preživjeti krizu?

Stanje u svijetu u zadnjih se godina toliko izmijenilo da se bitno promijenila i uloga politike. Gotovo sve države u svijetu žele svoj vlastiti politički sustav predstaviti kao najdemokratskiji. Društvima koje sve više prepoznajemo kao izuzetno tehnološki razvijena, sofisticirana – radna snaga, nezaposleni i siromašni više nisu potrebni novoj eliti kao nekada. Slabi moć države i vlada, jer se u globalnom svijetu odluke donose negdje drugdje. Trend u razvoju svjetske politike i ekonomije širi se velikom brzinom. Globalni kaos u koji je upao svijet postavlja pitanje kako preživjeti gospodarsku krizu i dokle će ona trajati? Da li su inflacija i financijska kriza proizvod uvoza svjetskih trendova ili su naši gospodarski trendovi loši i rezultat čimbenika naše gospodarske politike?

Koliko je potrebno strpljenja?

Kako preživjeti krizu i financijski kaos koji se širi kao svijetom? Kako se spasiti iz ralja nekontroliranih financijskih mešetara koji su dugo vremena sijali iluziju o neviđenom i iznenadnom skoku u potrošački raj, da bi se sve te njihove dionice i vrijednosni papiri na kraju pretvorili u hrpu bezvrijednih papira? Izgleda da smo dobili novu klasu bogataša i kapitalista koji ne mare za lokalne, regionalne i globalne posljedice opće korupcije u kojoj plivaju, a mi benevolentno trpimo njihovu gramzivost i aroganciju. I zbog toga se postavlja pitanje, koliko je strpljenja radnika, umirovljenika i ostalih socijalnih slojeva – odnosno glasača i koliko će ova kriza, koja nija samo globalna već i domaći proizvod, morati produbiti da bi javnost adekvatno reagirala?