Narod je izgubio vjeru, optimizam, nadu. Godinama mu se obećava, a većina se obećanja ne ispunjava. Hrvatska je postala zemlja velikih obećanja, velikih riječi i malih djela. Hrvatska je danas umorna, iscrpljena zemlja iscrpljenog naroda, umornih iscrpljenih, razočaranih i nerijetko poniženih i izvaranih građana. Zemlja i narod poharani su i iscrpljeni ratom, pretvorbom i privatizacijom, sukobima političkih elita, aferama…
Iznevjereni narod
Podobnost je postala važnija od sposobnosti. Mnogi koji su se borili za Hrvatsku, danas su razočarani. Dok su se oni borili, neki su drugi, za čiju su se slobodu također borili, čije su domove i imovinu također čuvali, provodili pretvorbu i privatizaciju, bogatili se otimajući narodnu imovinu, ratom i u ratu profitirajući. Vraćajući se iz rata ili logora, velikog dijela njihovih radnih mjesta, njihovih tvornica više nije bilo. Bili su uništeni ne samo ratom, već i poharani pretvorbom i privatizacijom. Vojska ljudi ostala je bez posla. A onda su te ljude, kako ne bi naoružani lutali ulicama i možda potražili krivce za takvo stanje, jednostavno poslali u mirovinu, velikim dijelom još u naponu snage. Bio je to početak jedne nove pretvorbe – pretvorbe novostvorenog hrvatskog tržišnog gospodarstva, izniklog na povijesnoj hrvatskoj tradiciji vrednota i konkretne brige o čovjeku, u neoliberalno gospodarstvo. Narod nitko nije pitao. Novostvorene političke elite brzo su našle zajednički jezik i interese sa novostvorenim poslodavačkim elitama. Tako su zajedno iznevjerile narod. Od izbora do izbora, od obećanja do obećanja.
Čuvari ili terminatori Hrvatske?
Nudeći svoju stranku i svoju vlast za daljnju čuvaricu Hrvatske, predsjednica HDZ-a postupila je suprotno svim pravilima dobrog reklamiranja. Vladajuća se stranka u proteklim godinama brendirala ne kao čuvarica nego kao predator Hrvatske. Lošom politikom ekonomski su uništili zemlju, svoju su vlast pretvorili u koruptivnu hobotnicu koja je pokrala Hrvatsku. Prvi ljudi stranke čuvaju se u Remetincu, a nasljednici traže mandat stražara nad državom. Treba zaista biti posve odvojen od stvarnosti pa kao čuvara Hrvatske predstavljati stranku od koje Hrvatsku, pokazalo se, treba čuvati.
Kraj pohlepi!?
Vrijeme je da Hrvatska dosadašnji model bezobzirnog liberalnog kapitalizma, koji se više ne može ni ekonomski održati, zamijeni modelom društveno odgovornog poslovanja. Liberalni kapitalizam, koji se zasniva na pohlepi a čiji ceh najviše plaćaju radnici, došao je do ruba, pa je vrijeme da se počne graditi društvo koje neće zanimati jedino profit već poštivanje radnih i socijalnih prava građana. Političari trebaju konačno ljudima reći istinu. Hrvatska je u problemima iz kojih neće biti lako izaći. Potrebni su ljudi koji imaju znanja, odgovornosti, poštenja, da je izvuku iz krize.
Koordinacija autonomnih sindikata
U isto vrijeme opurtunizam i neodgovornost sindikalnih elita i izigrano povjerenje, neki od čelnika sindikalnih središnjica će se sami prepoznati, postalo je katalizator daljnjeg rastakanja sindikata. Izgubili smo dodatno na ionako bijednom ugledu sindikata zbog sindikalnog referenduma, izigravanja povjerenja članstva i građana u obliku 717 tisuća potpisa, Sporazuma s Vladom krajem prošle godine, kada je već svima bilo jasno da ih druga strana neće niti ima namjeru izvršiti. Na taj način sindikati su koaliciji na vlasti osigurali tako potreban socijalni mir i dodatno vrijeme da i dalje obećava ono što nemože ili neće ispuniti. Stoga nije ni čudno što je veliki dio dotad udruženih sindikata u Maticu hrvatskih sindikata izašao iz ove sada sindikalno i društveno neprihvatljive središnjice i postao okosnica koordinacije autonomnih sindikata.
