Na globalnoj sceni ovacije doživljava čovjek koji je Ameriku osvojio programom socijalnog harmoniziranja države, s naglaskom nasvima dostupnom zdravstvu i školstvu. Dok Barack Obama tvrdi da će Ameriku učiniti socijalno osjetljivom zemljom, Sanader i njegovi ministri napravit će Hrvatsku socijalno surovom državom. Iako se u Ustavu Hrvatska deklarira kao socijalna država, izvršna vlast i dalje najavljuje problematična rješenja posve nasukanog modela predatorskog kapitalizma.
Zamrzavanje plaća
Vlada od sindikata, poslodavaca i jedinica lokalne samouprave traži da se u 2009. odgodi rast svih plaća u državi. Zamrzavanje plaća odnosilo bi se i na gospodarstvo, kao i na državne službenike kojima je sporazumom iz 2006. godine zajamčeno da će im se plaće u tri godine postupno povećavati za šest posto, a u prosvjeti za još dva posto. Potkraj godine trebao bi biti izrađen sporazum o nacionalnoj politici plaća. Najavljuje se da će se u proračunu za iduću godinu ići s projekcijom deficita opće države od nula posto, čime će biti izjednačeni proračunski prihodi i rashodi. Od svih poduzeća zatraženo je da uprave i sindikati što prije izrade planove prevladavanja krize.
Cijeđenje građana
Zdravstvena reforma, ne znam koja po redu, od Hebranga, Stavrenić, Vlahušića, Ljubičića i sada Milinovića – zamišljena je, izgleda, isključivo kao sredstvo za financijsko cijeđenje građana. Naravno da je Hrvatskoj nužna reforma zdravstva. Naravno da država na koncu mora početi živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno da se četiri milijarde kuna duga, koliko ih ima zdravstvo, odnekud mora namaknuti. Ali zar su novi financijski nameti, i to na one najslabije i najranjivije, jedini izlaz kojega su se u Vladi mogli sjetiti? Ministar Milinović konačno bi morao crno na bijelo objaviti što je cilj njegove nazovi reforme. Iz dosad prezentiranog vidljivo je samo mnogo lutanja ili barem nekonzistentnosti. Tako se prije nekoliko mjeseci ukinuta pristojba sada, samo pod drugim imenom, vraća kao participacija, s tim da više nema ograničenja od 30 kuna mjesečno. Zasad se vidi da je cilj punjenje zdravstvene blagajne dodatnim zavlačenjem ruke u džep građana.
Pumpanje »love« u nereformirani zdravstveni sustav
Ovdje je riječ tek o pronalaženju novih izvora financiranja, a da se u samom, sada lošem zdravstvu ništa bitno ne mijenja. Cijeli se koncept zapravo svodi na pumpanje dodatnih sredstava u nereformirani sustav. Umjesto da zdravstvo učini svima dostupnim, Milinovićeva kvazi reforma za rezultat će imati povećanje njegove nedostupnosti.
U pitanju je vlastita budućnost
Potrebne su u Hrvatskoj brojne i duboke reforme. Od školstva do pravosuđa, a posebice reforma javne uprave. Došlo je vrijeme da se konačno prestane trošiti više nego što se ima, jer se dosadašnjim apetitima i nekompetentnošću dovodi u pitanje vlastita budućnost.
Hrvatska je u velikim problemima, izmorena lošim vlastima. Dominira osjećaj besperspektivnosti. Dobro bi nam došao neki vlastiti Barack Obama. Da podigne samopouzdanje, mobilizira snage, provede promjene. No, nema ga na vidiku. Hrvatski političari nisu ljudi za velike poteze. Ne mogu pokrenuti društvenu energiju, jer ni sami nisu ljudi ideje ni zanosa. Politika se ne prakticira kao prostor borbe za opće dobro, nego za vlastite pozicije.
