Prosvjed prvog svibnja
Središnjice planiraju „velike“ prosvjede prvog svibnja. Zauzeli bi se za sebe, radništvo i ukupno za društvo kada bi organizirali ozbiljni štrajk ili prosvjed ali s jasnim ciljem. Ne s isključivim ciljem da se sruši Vlada, već s ciljem i s idejama što da izvršna vlast napravi da građanima bude bolje. Mi još nismo imali do sada niti jedan takav ozbiljni štrajk osim kad bi štrajkali radnici tvrtke u stečaju ili državnih firmi čiji su radnici ionako sigurni. Možemo li napraviti nešto što se zove ozbiljni štrajk, da se blokira zajednica, da se blokira društvo i da se ima potpuno jasan cilj? Što može riješiti ulica? Osim na gore, što se pokazalo i u Grčkoj, i u Španjolskoj, i u Sloveniji i u SAD-u. Na kraju uvijek treba sjesti za stol preuzeti odgovornost! Vlada se u demokratskom sustavu ne može srušiti prosvjedima, prosvjedima se samo može prisiliti političke aktere u parlamentu da napuste vladajuću većinu ili da sami odluče odustati od funkcije ako misle da zbog nezadovoljstva građana neće moći provoditi svoju politiku. S obzirom na odnose snaga u hrvatskom parlamentu, ne čini mi se izvjesnim takav scenarij čak i u slučaju vrlo masovnih prosvjeda.
Plaće (nekima) rastu
Dok poslodavci u branši stalno vrše pritisak na plaće svojih radnika od prvog siječnja ove godine stupio je na snagu granski kolektivni ugovor za zdravstvo, koji je potpisan u listopadu 2011. godine, gdje se dežurstvo i pripravnost obračunavaju kao prekovremeni rad. To za liječnike uglavnom znači veće plaće a za bolnice kolaps, jer su izdaci za plaće dramatično porasli. Iako se osnovica plaće i koeficijenti nisu mijenjali, novi način obračuna dežurstava i pripravnosti dovodi bolnice da im gotovo svi prihodi odlaze na isplatu plaća. Primjerice liječnik specijalist s 15 godina staža u prosincu dobiva 15.700,00 kuna a za siječanj 18.100,00 kuna neto uz jednak broj dežurstava. Razlika je samo 2.500,00 kuna.
Poziv na „zajedništvo“!
Svakog dana tijekom siječnja 450 radnika dobilo je otkaz jer je njihova tvrtka zapala u financijsku krizu ili jednostavno – propala. Istodobno, otkaz nije dobila ni jedna osoba iz državne uprave i javnih službi. Upravo suprotno, negdje su čak i zaposlili nove ljude.
Više od 230 tisuća ljudi zaposlenih u javnom sektoru i još 100 tisuća zaposlenih u javnim tvrtkama uzdržava približno 700 tisuća zaposlenih u privatnim tvrtkama. Oni moraju davati pola ili više od pola svoje bruto plaće u proračun da bi se ta izrazito skupa država mogla održati na životu. A plaće su im bitno manje nego kolegama u javnoj upravi. Ispada da prosječni radnik, prema nekim proračunima, u privatnom sektoru ima čak 67 posto manju plaću od radnika u državnoj tvrtki, koje su većinom u velikim dubiozama pa ih država spašava financijskim injekcijama ( subvencijama) iz proračuna – koji pune porezni obveznici.
Prije nekoliko dana po prvi put je donesena odluka o smanjenju plaća u javnoj upravi i to za tri posto. Radnici u administraciji i javnim službama, kao i njihovi sindikati, odmah su se digli na noge i pozivaju na jedinstvo i zajednički prosvjed bijelih i plavih ovratnika!?!
PDV-a na novine 5 posto
Smanjivanje stope PDV-a na novine, zadnja je stvar koju u smislu popuštanja poreznog pritiska Vlada može učiniti za novinsko izdavaštvo. Izdavači novina moraju dalje sami tražiti unutarnje rezerve i konkurentnost na tržištu. Od ovog poteza prema svima, izdavači će imati nekakvu korist ili barem mali predah. Nakon toga će opstati samo oni koji ozbiljno rade posao, koji znaju gdje treba štedjeti. Naklade novina u posljednje četiri godine pale su u prosjeku između 20 i 35 posto, a prihodi od oglašavanja, prema procjenama, pali su za više od 400 milijuna kuna. U posljednih osam godina ugašeno više od 400 tiskovina.
