U svim državama članicama Europske unije čak bi 80 posto radnika moralo biti pokriveno kolektivnim ugovorima, ali u 19 od njih 27 to nije slučaj. Među državama u kojima je pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima niža od tog praga je i Hrvatska gdje kolektivni ugovori pokrivaju oko 55 posto radnika. Kako bi se postigla kvota od 80 posto pokrivenosti, što je propisano europskom Direktivom o primjerenim europskim plaćama, države moraju u sljedeće dvije godine usvojiti akcijski plan za ispunjavanje te kvote.
Loše stanje u privatnom sektoru
Početna pozicija s koje Hrvatska kreće posebno je nepovoljna u privatnom sektoru gdje postoje samo dva granska kolektivna ugovora, u graditeljstvu i ugostiteljstvu. Kolektivno pregovaranje na kućnoj razini, odnosno na razini pojedinačnih poduzeća, odvija se kod više od 500 poslodavaca, ali bez jasnih obrazaca i koordinacije.
Torsten Muller, istraživač s Europskog sindikalnog instituta kaže da nova europska Direktiva ima socijalne ciljeve poput smanjenja ekonomskih nejednakosti i smanjenja siromaštva, a to je siromaštvo, naglasio je, prisutno i kod ljudi koji imaju posao. Kaže i da je u EU kolektivno pregovaranje sada postalo politički stabilan i inkluzivan element gospodarskog razvoja i to nakon što je politika štednje u EU, koja uvijek najjače pogađa radnike, dovela do jačanja populističkih i euroskeptičnih struja. On smatra da bi dodatni poticaj kolektivnom pregovaranju dala i klauzula za sve javne natječaje, po kojoj bi samo ona poduzeća koja su pokrivena kolektivnim ugovorima mogla pobijediti na tim natječajima.
