Na izborima, 4. prosinca 2011. godine, nije bilo dvojbe između desnice i ljevice, što se u civiliziranim zemljama svodi na odabir između manjih poreza i privrednog rasta, s jedne strane, i većih poreza i socijalne osjetljivosti, s druge strane. Redovito smjenjivanje tih alternativa osigurava uravnoteženost između potrebe za privrednim rastom (zaradom) i socijalnom osjetljivošću (trošenjem). Takva pitanja nažalost nisu bila meritum prošlih izbora. Na njima se otvorila nada u kakvo-takvo spašavanje civilizacijskih vrednota ili kao alternativa preživljavanje oligarhije primitivaca i prevaranata i hibridnog režima koga je nemoguće klasificirati po kriterijima klasične političke ekonomije jer ga krase i visoki porezi i socijalna neosjetljivost i gospodarski slom. Hrvatski građani izabrali su civilizirane, pristojne i umjerene. Dosta im je primitivnih, lopova, ideoloških ekstremista i lažnih čuvara Hrvatske koji su usput do kosti oglodali državu.
Vlast kojoj je stalo do mišljenja građana
Bilo je pokušaja plašenja biraća da Hrvatskoj prijeti crvena opasnost. Ukazivanje na navodno pretjerano naginjanje države nalijevo, svjesno ili nesvjesno služilo je i služi sijanju nepovjerenja prema izbornim pobjednicima i lijevoj opciji općenito. Za raspirivanje ideoloških strahova zaista nema nikakvih razloga jer se pobjednička strana već u svojim prvim javnim istupima pokazala kao civilizirana i kao vlast kojoj je stalo do mišljenja svih građana.
Moralni izbor
Izborni rezultati nisu posljedica političkog razvrstavanja na lijeve i desne. HDZ nije pobjeđen kao desničarska nego kao nesposobna i kleptokratska stranka. Isto tako koalicija nije dobila izbore zbog lijevo obojene retorike nego kao alternativa onima koji su korupcijom doveli Hrvatsku do prosjačkog štapa. Nije to bio svetonazorski već moralni izbor. Birači su bili uvjereni da jedino koalicija pruža garanciju da će smijeniti korumpiranu i nesposobnu vlast.
To je bio izbor između zastarjelog i nazadnog nacionalističkog diskursa i širokog broja aktualnih tema koje okupiraju ne samo Hrvatsku, nego čitav svijet, a tiču se ekonomske budućnosti i socijalne ravnoteže. Nacija je birala između stalnog vraćanja u prošlost i pokušaja da se pronađe put u budućnost.
Duboka ekonomska kriza koja već godinama potresa svijet ima za posljedicu da su konzervativci praktički preuzeli vlast u cijeloj Europi. U modernim demokratski, kapitalističkim sustavima političko klatno naginje se u pravilu s lijeve na desnu stranu ovisno o stanju u gospodarstvu. Ispada da je Hrvatska, uz Norvešku, Dansku i Sloveniju, jedna od rijetkih država u Europi u kojoj je na vlasti ljevica.
Nepošteno i neravnomjerno raspoređeno nacionalno bogatstvo
Kada su na vlasti desne, konzervativne stranke, one favoriziraju bogatije i više društvene slojeve, osiguravaju im razne povlastice, a teret razvoja u najvećoj mjeri svaljuju na leđa radnika, srednjih i nižih društvenih slojeva. Rezultat takve politike duboko je nepošteno i neravnomjerno raspoređeno nacionalno bogatstvo što izaziva neizdržive društvene podjele, sukobe i traume.
Za razliku od desnice, stranke lijevog centra imaju prioritetnu zadaću štititi interese radnika, srednjih i nižih slojeva. Koalicija u Hrvatskoj će odmah nakon što formira Vladu morati svojim biračima, ali i svim građanima odgovoriti na pitanje svih pitanja: hoće li im prioriteti biti promicanje vlastitih ideoloških i političkih načela ili će najprije u prvi plan staviti obranu državnih interesa, a to znači pod svaku cijenu zaustaviti financijsko i ekonomsko srljanje zemlje u propast.
Dakako, postoji i treća mogućnost – neka vrsta kompromisa između te dvije opcije, ali u tome se krije i golema opasnost da se ne ispuni niti jedan od dva cilja. Ako, dakle, želi spasiti državu od bankrota i sloma, nova vlast morat će rezati razne socijalne i radne povlastice, zamrznuti pa i smanjivati plaće. Pojednostavljeno rečeno ugroziti pa čak i ruštiti standard velikog broja građana.
