Evo, završavamo i jubilarni, 200-ti broj vašeg i našeg lista, koji je naziv »Grafičar« dobio po onome što jesmo, po čemu smo slični drugima ali i različiti od njih. I teme kojima smo se bavili, i ljudi o kojima smo pisali i pojave koje smo opisivali vezane su za grafičku struku, za one koji su živjeli od nje, radovali se s njom, tugovali zbog nje i s njom.
Dokazali pripadnost i kompetentnost
Grafičari pripadaju skupini koja je kroz pokoljenja mnogo toga postigla, samo oko toga nisu pravili preveliku buku, kao što je to danas u okviru radničkog pokreta uobičajeno. Davno smo prešli doba u kojem smo, uvijek iznova, morali dokazivati svoju pripadnost i kompetentnost da zaštitimo materijalne i socijalne uvjete naših članova sindikata i sve radnike u našoj djelatnosti. Naučili smo da učinak svoj pravi smisao dobiva jedino kada se odnosi na ljude prije svega one obespravljene.
Odanost prema sindikatu i grafičarima
Bilo je mnogo listova koji su krenuli s većim ambicijama nego mi, većim sredstvima, boljom opremom, poznatijim imenima, ali su usput izgubili dah i za njih je broj od 200 ostala samo pusta želja. Bilo je i kod nas situacija kada se jedva sastavljao kraj s krajem, kad je mnogo toga bilo upitno, kad nas je sve tresla neka neizvjesnost, a sada, nakon toliko vremena, sve to možemo staviti iza sebe, pod nazivom bilo pa prošlo. Iza male redakcije s tek nekoliko ljudi, i suradnika, uglavnom volontera, razvila se profesionalna odanost prema sindikatu i grafičarima, koji nikada nisu strepili za nedostatak kvalitetnih tekstova.
Četiri funkcije lista
Svojim sadržajem list integrira četiri funkcije: informativnu, edukativnu, promidžbenu i memoarsko-dokumentarističku. Objavljeni tekstovi su istodobno i vijest, i znanje, i poruka, i svjedok vremena. Uređivačka politika izvire iz osnovne funkcije lista. Apsolutni prioritet imaju zbivanja u grafičko-prerađivačkoj i novinsko-nakladničkoj djelatnosti, a posebno pitanja vezana za socijalni položaj, prava i interese radnika – članova sindikata. Naravno, objavljuju se i teme koje su posebno vezane za život i rad, obrazovanje, zdravstvo, kultura, ili koje šire spoznaje i vidike nužne za lakše razumijevanje svakidašnjice. List je dakle i koncipiran tako da se njime pokušavaju cjelovito pokriti aktualnosti zanimljive članu Sindikata, sa sindikalnog ali i profesionalnog aspekta.
Bilo je i teških trenutaka
Povijest nije ništa drugo, nego priča o velikim ljudima, onda za prošlost, a to je i naših 200 brojeva, možemo reći da je priča o običnim, malim ljudima. Bilo je teških trenutaka za sindikat, za ovaj list i za sve nas, ali ne govorimo zbog toga da bi se osvrtali na prošlost, već da nam sadašnjost i budućnost ima bolju startnu poziciju od onoga što su ih imala prošla vremena.
Bezbroj ljudi zaslužuje priznanje
Od prvog broja »Grafičar« je okrenut struci, sindikatu, običnim ljudima i njihovim problemima, uspjesima, radostima, ali i brigama, nastojeći da sve to ukoriči, da im osigura mjesto koje zaslužuju. Tisuće ste imena sindikalnih članova, grafičara, pročitali u Grafičaru, i kad bi ih čovjek sve izdvojio, tko zna, možda bi bilo dovoljno da se ispiše jedna monografija. Vele, da ne valja čeprkati po starim papirima, ni otvarati vrata svakakvim uspomenama. No moram spomenuti inicijatora lista, pisca ovih redaka, kao i Nenada, Zvonka, Domazeta, Marinku, Stipu, Veljka, Božu, Darija, Vasu, Vinka. Kao što često u životu biva, ostajemo im dužni veliko priznanje.
Toliko o tradiciji, povijesti i životu našega lista! Uspjesi koje smo postigli zajedničkim naporima zaslužuju slavlje. U takvoj prigodi valja otvoriti bocu šampanjca. S plemenitim sadržajem boce nećemo samo ovlažiti svoja grla već nove i nove stranice i brojeve Grafičara.
