Smjena vlasti
Osim smjene vlasti, jedini razlog za ohrabrujući, ali još nedostatan optimizam, ništa se drugo u Hrvatskoj u međuvremenu nije promijenilo. Prognoze su i dalje crne. Ekonomska situacija je deprimirajuća. Najavljuju se negativne stope rasta i rušenje kreditnog rejtinga. I dalje se gase industrijski progoni. Broj nezaposlenih opet je prešao 300 tisuća. Odlazak potrošene i javno omrznute vlasti sam je po sebi donio izvjesno olakšanje. Lakše se diše, premda nije sigurno da će se lakše i živjeti.
Povjerenje u novu vlast osnovni je razlog za buđenje optimizma. Sjajan je to kapital, jer bez promjene raspoloženja ništa se neće napraviti. Zbog toga je optimizam neophodan – kao pokretačka energija. Dobre će se namjere otpočetka morati sudarati s nimalo dobrim realnim mogućnostima. Hoće li Hrvatska na dulju stazu prema optimizmu ili pesimizmu, to ne ovisi o naslijeđenom stanju, nego prvenstveno o sposobnosti nove vlasti da ga, svemu unatoč, zaista počne mijenjati.
Nepovjerenje od početka?
… Njihovi prvi potezi pokazali su da su doslovno smotani, da nemaju neki plan nego se bave improvizacijom. Štoviše u rješavanju nekih problema samo su nastavili tamo gdje su stali 2003. godine kada su otišli s vlasti. Neprihvatljivo je da su se oni poistovjetili s Hrvatskom, da svoje interese stavljaju iznad interesa naroda… kaže Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata. Ribić u ime Matice hrvatskih sindikata i Matijašević iz Hrvatske udruge sindikata, bjesne što nova vlast ignorira njihov dogovor s Jadrankom Kosor da se istodobno s referendumom za Europsku uniju provede i referendum kojim bi se ublažili kriteriji o broju prikupljanjih potpisa za neposrednu demokraciju. Ima li njihova inicijativa šanse? Proigrali su svoj zvjezdani trenutak, kad su na krilima masovnog narodnog gnjeva kontra bivše vlasti raspolagali kapitalom od 717 tisuća potpisa! Usto, upravo su gore navedeni sindikalci prevarili građane od kojih su prije skoro dvije godine dobili potpise. Nova Vlada s razlogom smatra da ih takav aranžman njihovih prethodnika i sindikalnih središnjica, kojim je de facto zajedničkim snagama eskivirana volja građana, zapravo ne obavezuje. Ne znači da aktualna vlast nije spremna mijenjati i ublažavati zakon o referendumu.
Imamo li strpljenja?
Vlast tek izabrana, s velikom je podrškom, i svaka akcija koja bi se razumjela kao protuvladina u ovom trenutku neće proći. Krenu li na novu vlast ovog trenutka, sindikati su osuđeni na poraz. Država se lomi oko ekonomskih nevolja, pokušaja smanjenja proračuna koji podrazumijeva široke i neugodne restrikcije i reforme, spašavanje kreditnog rejtinga države, povećanja PDV-a kako bi se pokrpale javne financije, prodaje svega što je za prodaju da se poplaća dio dugova, najavljene negativne stope rasta BDP-a i tisuće stečajeva i najavljenih viškova, a neki kao da su se izgubili u magli. Kao da nevide da se trenutno u Hrvatskoj odvija psihološki rat koji će odlučiti o tome tko će, koji društveni slojevi, platiti najvišu cijenu spašavanja države.
Međuovisnost plaća i mirovina
Pitanje mirovina ne može se riješiti bez angažmana sindikata i u pogledu visine plaća, jer su niske mirovine u većini slučajeva, zapravo, odraz niskih plaća. Prema analizi u tom segmentu postoje velike razlike. Tako je, prema podacima OECD-a, prosječna godišnja plaća za razdoblje od 2009. do 2010. u Njemačkoj iznosila oko 41.750 eura, u Italiji 27.827 eura, u Nizozemskoj 44.858 eura, Švedskoj 40.415, Belgiji 41.407 eura, Norveškoj 58.867 eura, u Češkoj pak 11.400, a u Poljskoj 8.500 eura, što je približan iznos i za Hrvatsku Takve razlike, logično, stvaraju i razliku u standardu umirovljenika u pojedinim zemljama. Toliko za informaciju s obzirom da se čuju, istina ne tako glasno, izjave i o mogućem smanjenju mirovina.
