Za neisplatu plaća – kaznena prijava
Za kakvo se to poslovanje zauzimaju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, ako smatraju da će kažnjavanje poslodavaca koji ne isplaćuju plaće svojim radnicima obeshrabriti poslodavce u zapošljavanju i odbiti nove ulagače?
Ulagači koji se boje doći jer bi mogli biti kazneno gonjeni zbog neisplata plaća radnicima u Hrvatsku nisu niti dobrodošli, baš kao što nam ne trebaju ni poslodavci koji će otvarati nova radna mjesta uz pretpostavku da radnike ne moraju plaćati. Takvih u Hrvatskoj već imamo previše.
Ugovorom o radu, radnik se obvezuje za poslodavca odraditi posao, a poslodavac mu za taj rad mora platiti dostojnu, primjerenu plaću. Onaj tko radniku uskrati njegovo pravo na plaću, ne samo da treba biti kazneno gonjen i platiti drastične kazne, nego treba završiti u zatvoru.
Naizgled idilični odnosi
Gotovo da je zaboravljeno kako su lani sindikati uspjeli oko sebe vezati stotine tisuća građana koji su dali potpise podrške njihovoj inicijativi da se o izmjenama Zakona o radu održi referendum. Kako se naizgled čini, između Vlade i sindikalnih središnjica trenutačno vladaju gotovo idilični odnosi. Vladi uoči izbora odgovara socijalni mir i najmanje što joj treba su bijesni sindikati koji će nezadovoljstvo iskazivati uličnim prosvjedima i štrajkovima. Činjenica je, međutim, da se sindikati nisu znali na pravi način nositi s odgovornošću koju su uspjehom svoje akcije preuzeli na sebe, pa im je jedini izlaz, nakon što je po ocjeni Ustavnog suda referendum postao bespotreban, bio povratak pregovorima.
Sve izmjene do sredine srpnja?
Od tada Vlada više ne šalje važne zakonske prijedloge u proceduru a da prije ne čuje mišljenje poslodavaca i sindikata. Još u siječnju Vlada je postigla suglasnost i sa sindikatima i s poslodavcima u vezi s odredbama koje se odnose na fleksibilizaciju radnog vremena, te je u svibnju ZOR u tom dijelu i promijenjen. Slijedi postizanje dogovora o interesnim pitanjima sindikata i poslodavaca te o pitanjima otpremnina, produljenih primjena pravnih pravila i pravilnika o radu. Rok dokad se Vlada obvezala Saboru poslati sve izmjene zakona vezane uz neisplatu plaća je 15. srpnja.
U krizi pozicija sindikata slabija
Za analitičare logično je da su odnosi Vlade i sindikata mirniji, no razlogom za to smatraju krizu koja ni jednoj ni drugoj strani ne ide u prilog. Sindikati su zbog krize, kao što se uvijek događa, spustili ton, jer za vrijeme krize posloprimci su uvijek u lošijoj poziciji, pa je pozicija sindikata slabija nego u boljim vremenima, budući da su natjerani u defenzivu. Zbog krize Vlada im ne može puno izaći u susret, a oni ne mogu puno tražiti, jer kad ima toliko nezaposlenih i radnika bez plaće, teško je organizirati ozbiljne industrijske akcije. Izborna godina ne vidi se previše u odnosima Vlade i sindikata. Ne vidi se da sindikati nešto ozbiljnije traže, dapače, čini se da su enormnu količinu energije potratili za referendum, i to nisu kapitalizirali, jer ih je Vlada izigrala. Ona je prihvatila njihov prijedlog, a oni nisu shvatili da nakon toga otpada referendum, pa su ga razmijenili za nekakav referendum o pravilima za referendum, što se moglo dogovoriti u Saboru.
Podjeljeno tržište rada
U Hrvatskoj se tržište rada podijelilo na dvije kategorije radnika. Za prvu su sindikati proteklih 15 godina kroz kolektivne ugovore ugovorili kakva-takva prava i radne uvjete, a druga kategorija je golema vojska radnika, najčešće u manjim i srednjim privatnih tvrtkama s mizernim plaćama, radom na određeno i u stalnom strahu od otkaza. Svi zaposleni u javnim i državnim službama pokriveni su kolektivnim ugovorima, oko 70 posto u državnim tvrtkama te samo 45 posto u privatnom sektoru. Nakon privatizacije i stečaja niza velikih poduzeća sindikati su ostali jaki u javnom sektoru, državnoj upravi, velikim sistemima i velikim privatnim tvrtkama, pa su tamo i zaključili kolektivne ugovore. Viškovi radnika godinama su se slijevali u manje nove privatne tvrtke, no sindikati u privatnom sektoru organiziraju tek oko 17 posto zaposlenih, pa je i golema većina tih radnika ostala bez ikakve zaštite. Za radnike kod malih poslodavaca često nema ni pravilnika o radu, nego se sve ugovara u ugovoru o radu, dakle u četiri oka ili kako gazda kaže.
Matica hrvatskih sindikata – završena priča
Malo vijeće Matice hrvatskih sindikata suspendiralo je Sindikat grafičara, iako su grafičari prethodno izašli iz Matice. Teško je naći pravni temelj takvoj odluci. Motivi takove odluke mogu se jedino tražiti u zadovoljavanju povrijeđene taštine, ali i uskrata članskih prava za vrijeme istupnog roka od dva mjeseca, posebice pravo glasa, kako bi onemogućili naš utjecaj na odlučivanje o stanju Matice i izglasavanju nepovjerenja Vilimu Ribiću kao predsjedniku. No to ne prijeći dotičnog da iskoristi svaku prigodu da oblati sve one koji su se usudili progovoriti o njegovoj politici i načinu vođenja Matice i koji su javno istupili tek kada je postalo očito da su unutar Matice naišli na neprobojni zid, koji je oko sebe izgradio. To je na neki način potvrdilo i Člansko vijeće koje u svojim zaključcima sugerira raspravu i zaključke na Velikom vijeću, koju smo i mi tražili, a koju predsjednik Matice, iako ga na to obvezuje Statut, nije htio sazvati. Žrtvovati 10 sindikata, koji su u proteklu godinu dana donjeli odluke o izlasku iz Matice, od ukupno 18 udruženih sa preko četrdesetdvije tisuće članova može samo onaj čija je sveukupna energija i pažnja usmjerena na očuvanje vlastite pozicije.
