“Tehnologija će nas osloboditi rada” – govorilo se još prije nekoliko desetljeća u vrijeme “crnog” socijalizma. Sada smo na pragu 4. industrijske revolucije, razvoja robotike, čak i umjetne inteligencije, na pragu vremena kada je to zaista moguće.
Tehnologija nas oslobađa od rada ili nam ga krade
No, više ne govorimo o tome kako će nas tehnologija osloboditi rada, već se u razvijenim zemljama gotovo kao vapaj čuje: “Tehnologija nam uzima rad, krade nam posao”. Razlike između oslobađanja i oduzimanja rada te njihove posljedice su neizrecive. Oduzimanje rada, gubitak radnih mjesta uslijed tehnološkog razvoja, bio je predmet rasprava izvršnog odbora UNI Global Uniona prije nekoliko dana. O tome govore globalni sindikati i Međunarodna organizacija rada, no, čini se, svi tapkaju u mraku, koncentrirajući se prije svega na probleme, njegove posljedice, smanjenje štete. A temeljni izvor problematike je u društvenom sustavu u kojem će se provesti 4. industrijska revolucija.
Ako želimo da nas tehnologija oslobađa od rada, da nam ga ne krade, sada moramo postavljati prava pitanja, svi zajedno, na nacionalnoj i globalnoj sindikalnoj razini, zajedno sa znanstvenicima, strankama, građanima, jer to je problem cijele globalne zajednice i budućnosti odnosa u kojima će živjeti naša djeca. No, ne smijemo ostati samo na pitanjima, već moramo nuditi rješenja i postavljati zahtjeve.
Temeljno pitanje je: “Tko će uživati koristi od 4. industrijske revolucije, od robotike? Samo nekolicina, samo elite? Tako ne bi smjelo biti. Naše rješenje i zahtjev mora biti da to budu svi, cijelo društvo. Mogu li svi imati takve koristi u današnjim odnosima? Ne. Hoće li nas današnji kapitalizam osloboditi od rada? Nikako.
Kapitalizam je istrošeni auto
Govorimo o 4. industrijskoj revoluciji, a u pogledu socijalnih i industrijskih odnosa još smo na temeljima 1. revolucije, u vremenima parnog stroja. Današnji kapitalizam je kao stari, istrošeni auto. Ustvari, stariji je od prvog ikad izrađenog auta. Problem sa svakim starim autom je što ga se ne može popraviti. Koliko god se trudili, koliko god radili, i dalje ide loše i stalno se kvari. To je stara limuzina, elita napravljena za prašnjave ceste, ne za današnje autoputove, a svi ostali je moraju gurati. Nikada više on neće biti nov.
Svi u svijetu govore o izborima u SAD-u, rastu desnice, nacionalizma i ksenofobije u razvijenim zemljama. Zašto ljevica gubi izbore? Zato jer se udaljila od svojih temelja, jer ne nudi nova rješenja, a obični građani u očaju i strahu traže spas, čak i u njima suprotnoj strani. Nadaju se naći utočište u bilo kakvoj promjeni, makar bila rasistička, ksenofobna, izolacionistička, makar bila ukazana upravo od onog koji ih godinama gazi. Druga strana je ukrala ljevici političku problematiku, a time i biračko tijelo, nudeći spas u praznim obećanjima, “trajnim vrijednostima” i mržnji. Ipak, za većinu i to je bolje nego ništa.
Zašto su demokrati s Hillary Clinton izgubili izbore? Za početak, jer su s njom bili daleko od ikakve ljevice, u suštini nisu bili dovoljna razlika od svojeg protivnika. I Clinton i demokrati ne nude novo rješenje. I oni već godinama popravljaju isti stari auto, bez volje i hrabrosti za pravim promjenama, a krntija ide sve lošije. Stoga su se mnogi kockali da će Donald Trump taj isti auto skrpati bolje, na kraju, to je ipak njegova limuzina. Slična greška događa se i drugdje u svijetu, posebice u Europskoj uniji. Mnoge stranke ljevice, pa i Međunarodna organizacija rada i mnogi globalni sindikati, ne mogu se istrgnuti iz starih okvira, nude stara rješenja. Svi i dalje krpaju taj stari auto. Shvatimo već jednom da ne možemo popraviti taj prastari sustav!
Trebamo i društvenu revoluciju
Moramo odbaciti tu staru krntiju i početi raditi na novom modelu. Globalni sindikati, Međunarodna organizacija rada, političke stranke, znanstvenici, intelektualci, filozofi, svi zajedno trebaju raditi na izgradnji novog velikog autobusa u kojem će biti mjesta za sve radnike i građane.
Trenutno sindikati rade protiv problema, borimo se i protiv globalnih problema, ali najčešće lokalno. No, moraju se zajednički nuditi globalna rješenja, nacionalni, regionalni i globalni modeli društvenih i industrijskih odnosa, novi društveni sustavi za sve. Treba stvoriti i ponuditi zajedničku novu viziju, smjer korjenitih i konkretnih promjena. Pritom se ne smije biti konzervativan.
Ne možemo odgovarati izazovima četvrte industrijske revolucije na društvenim platformama prve. Treba razmišljati globalno, otvoreno, ali i revolucionarno. Ne smije se samo pratiti ova tehnološka revolucija. Treba voditi i novu revoluciju socijalnih i industrijskih odnosa. Trebamo i društvenu revoluciju, a ne samo industrijsku. Ako ćemo iznjedriti svježa rješenja, jasnu viziju, konkretan smjer prema boljem društvu i budućnosti građenoj za sve građane, oni će to prepoznati i podržati, a Trumpovi ovog svijeta neće imati nikakve šanse.
