S obzirom na stoljetnu tradiciju i raznovrsno članstvo, odavno smo naučili da naša organizacija u izborima ne navija ni za koga, osim za radnike. Uvijek se nadamo da će pobijediti najbolji. Svi se na izborima na neki način kladimo, nadamo se da će nam naš favorit donijeti dobitak, da će donijeti nešto bolje u naše živote. No, i kad zaista želimo izabrati najbolje, mnoge nas zaboli glava. Tko je najbolji za mene, za moju djecu, za druge, za ovu državu? Kako znati da smo dobro zaokružili?
Kako odabrati?
Ima onih koji do dana izbora nisu sigurni za koga će glasovati. Neki upravo zbog toga ne izađu na izbore. Jednostavno nisu našli svog konja za trku. Neki se na samom kraju, dok glasuju, uzdaju u posljednji osjećaj, neko ime, neki princip. Takvi su vrlo važni, jer često odnose prevagu. Sve je dobro, samo da na kraju baš nije: „Eci, peci, pec, ti si mali…“
Zaista, kako izabrati u masi onih koje ustvari uopće ne poznajete? Znadete ih samo po onome kako se predstavljaju, a niste ni sigurni u to. Odgovor bi trebao biti – po njihovim programima. No, ni to često ne pomaže, jer mnogi programi se bitno ne razlikuju. Većina bi smanjila poreze, a istovremeno bi ojačali usluge za građane kao zdravstvo, školovanje, socijalnu sigurnost, mirovine… Svi bi poticali poduzetništvo, a istovremeno jamčili bolja radna mjesta. Ako želite nekome objasniti što je oksimoron (spajanje nespojivih pojmova) pokažite mu programe nekih stranaka. Važno je pobrojati što više, pa i ono što ne ide zajedno. Čak i kad pomislimo da smo našli dobar program, često nakon oduševljenja slijede razočaranja. Ti programi su poput uskršnjih košarica, za svakog ima ponešto, ali kad izborni blagdani prođu trpeza ostane podjednako prazna.
Na kraju programi se razlikuju na par pitanja na kojima se redovito lome koplja, nećemo reći da su manje važna. Migranti, pobačaj, seksualne slobode, klimatske promjene, globalizacija ili neovisnost, pitanja su na kojima se danas žarimo i palimo, a tko zna što će se mijenjati jer ne govorimo o izvorima problema. Na primjer, sama rasprava o migrantima neće riješiti problem, jer pravi problem je naš demografski deficit. Nas nema, mi odlazimo, mi odumiremo. Da nas ima, ne bi bilo toliko praznina koje su krenuli puniti drugi. Kako nastaviti reprodukciju nacije, a da nitko ne mora ostati žrtva tog procesa? Kako zaista ojačati poziciju žene i majke u društvu, kako uskladiti karijere i roditeljstvo oba roditelja? Daju se samo prizemna rješenja, poput gradnje vrtića. Kao da je to zaista presudno u odluci koliko ćemo imati djece u životu i hoćemo li uopće imati djece. Još malo pa će i te vrtiće puniti nečija druga djeca.
Nemojte se paliti ni na ekstreme, jer uvijek će biti onih što kleče za povrat patrijarhata i onih što pored njih nose natpise: Skini mi se s p….“. Samo neka ostanu margine. Zar će nas oni uvesti u bolje sutra?
Borbe titana
Vidjeli smo i da lijevi znaju postati desniji od desnih, a desni više lijevi od lijevih. Zato sve manje glasamo za stranke i programe, a sve više za njihove vođe. Odustajemo od pokreta, glasamo za osobe. Tražimo našeg novog Velikog vođu.
Važnije je tko ima jačeg borca, pa neka taj i pobijedi. Mediji svakako, a sve više i glasači, žele samo dobru borbu. Ponovo smo rulja koja gleda tko će koga jače odalamiti i čijom će se krvlju obrisati pod.
Imamo branitelja naslova s pojasom oko struka, a s druge strane glavnog i prateće izazivače. Šampion može i dalje biti jak, ali znamo da je najteže opstati na vrhu. U, kako kažu, vodećoj demokraciji svijeta očekuje nas meč između dva starca, jedan jedva stoji na nogama. Žalosno za zemlju u kojoj je sniman Rocky. Naši borci su barem u punoj snazi. Obojica su počeli u srednjoj kategoriji, a sada su teška, još koji ručak i superteška. Izazivač vješto mjesecima izvan ringa navlači aktualnog šampiona na borbu, a nedavno je objavio i svoju kandidaturu za naslov prvaka. Ovaj izazivač prvotno nije trebao ni dobiti šansu za naslov, jer se bavi drugim borilačkim sportom, a njegovom timu stoji još jedan borac koji je trebao na šampiona. Taj gorostas, rastom najveći od svih boraca, ili se uplašio, ili su menadžeri ocijenili da ga publika ne voli s obzirom da je manje atraktivan borac. Šampion da ne ispadne kukavica ne može bježati od borbe, ali čini se ni glavni izazivač ne želi navući rukavice i ući ravno u ring. Šampion ipak ima tešku ruku, a već ga je jednom nokautirao dok je pak ovaj bio branio naslov. Sada radije poput pčele bode izvan ringa. Kako je rekao Muhammad Ali: „Float like a butterfly, sting like a bee.“
Ako je politika kao boks, a boks je odavno šoubiznis, tada nema druge nego zavaliti se u naslonjače, pratiti borbu i kladiti se. Obojica su već ionako šampioni, i jednom i drugom na pojasu piše zlatno PRE… Ovo je borba za posljednja slova. Nakon ovog dobiti ćemo ultimativnog pobjednika.
Ne propustite pratiti i sve one koji se guraju u njihove kutove. Baš ekipa iz kuta zna napraviti pravi šou. Krivi čovjek ili kakva politička starleta u kutu može i najjačeg borca stajati krune. I neki manje uspješni borci sami bi ušli u ring, ali njihove borbe predodređene su samo kao uvertire u finalni meč. Ipak gledajte i njih, jer u tim borbama zna biti čak i bolje predstave. Može se pojaviti i neka nova nada za naslov. Nažalost, većina njih proleti poput komete. Kratko zasvijetle na nebu, ali iza sebe ne ostave dugotrajan trag.
Kako bilo, neki će nakon velike predstave kući podvijenog repa s gubitnikom, a neki će s pobjednikom u Banske dvore. Ne brinimo, na čvrstoj koži sve modrice brzo zarastu.
Skandal je važniji od sadržaja
Dok gledamo ove borbe, šteta što ne vidimo sasvim nove ljude, sa sviježim idejama, promišljanjima i rješenjima. Šteta je što ne tražimo kvalitetne programe koji su već po tome dovoljni, a ne treba im da se grade na kritici drugih. Šteta što stranke danas prosvjeduju na ulicama, kao da su im izbori zabranjeni a demokracija ubijena. Bilo bi bilje da obilaze zemlju i razgovaraju s običnim ljudima. Ako postoji nešto novo i bolje, bojim se da mi to nećemo prepoznati. Ne kažem da i postoji, ali žalosno je da nakon tri desetljeća mi i dalje glasujemo po principu „za“ i „protiv“, ili „naši“ i „vaši“.
Možda i ne ide bez sraza titana, ali bilo bi lijepo gledati kampanju i političare na razini npr. emisije „Peti dan“. Raspravu gdje ljudi različito razmišljaju, argumentiraju, iznesu suprotne stavove, a na kraju emisije i dalje su u stanju uvažiti jedno drugo, složiti se oko onog što je istina i pozdraviti se kao ljudi. To očito nije moguće, jer vidimo i kako su neki sudionici te emisije promijenili stil kada su ušli u politiku.
Nemojmo ni kriviti druge, jer na programu se uvijek vrti ono što većina gleda. Da želimo „dosadne“ izbore, imali bi ih. Zanimljivija je prljava borba. Politika je borba za vlast, a pobjednik će vladati našim životima. Kamo svijet ide možda i doslovce. Imajmo i to na umu.
Važno je da biramo
Nemojmo da nas sve ovo obeshrabri. Unatoč svemu. Mi osjećamo, mi razmišljamo, mi slutimo, mi znamo. Mi se kroz život i mijenjamo. Nadam se da ste našli svog aduta. Da ste našli onog koji govori istinu, ili barem mislite da najmanje laže. Da ste pronašli onog čije se riječi ne vežu uz tuđa dijela, a njezine riječi će prijeći u vlastita dijela. Za nju glasajte, na njega se kladite!
Sve i da ste izabrali gubitnika, vi ste opet time ojačali ovaj sustav, parlamentarizam i demokraciju. To je najbolje što smo dosad izmislili. Ne smijemo pustiti da nam i to propadne, jer se bojimo da bismo danas mogli izgubiti. Popravni je već za četiri godine.
