Dana 12. listopada 2018. g. u Narodnim novinama je objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (dalje: Zakon). Sindikalne središnjice su tijekom cijelog postupka izrade i savjetovanja upozoravale na štetne posljedice ovog Zakona na zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika.
Prije donošenja Zakona
U suradnji s udrugama poslodavaca Vlada je 5. 1. 2017. g. usvojila Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. Obećano je rezanje administrativnih troškova za 1,5 milijardi kuna, a od kojih je 1,2 milijardi kuna uštede trebalo biti zbog snižavanja razine zaštite na radu. Sindikati o tom Akcijskom planu nisu bili obaviješteni niti su bili uključeni u savjetovanje.
Vlada RH nije usvojila Nacionalni program zaštite na radu 2017.-2020. čiji je prijedlog usvojilo Nacionalno vijeće za zaštitu na radu i koji je prošao javno savjetovanje.
Dana 2. 8. 2018. bez savjetovanja sa socijalnim partnerima, bez ikakve analize troškova i koristi, Vlada je odlučila ukinuti niz pravnih subjekata, a među njima se nalaze i oba zavoda u području zaštite na radu – Zavod za unapređivanje zaštite na radu i Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu.
Vlada RH je odlučila ukinuti 0,5 posto doprinosa na plaću za zaštitu na radu.
Na kraju, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, u kojem su mnoge sporne odredbe.
Izmjena stavka 4.
Iz područja primjene Zakona izuzimaju se fizičke osobe kada je ta fizička osoba ujedno i jedini radnik kod tog poslodavca u okolnostima kad za tog poslodavca ne obavljaju određene aktivnosti osobe na radu.
I ta fizička osoba, i ako je jedini radnik, ipak je radnik, i obvezan je primjenjivati mjere zaštite na radu radi zaštite vlastitog zdravlja, sigurnosti i života. Mjere zaštite na radu ne provode se zbog poslodavca, nego zbog pojedinca, osobe koja radi.
Izmjena članka 34.
Izmjenama članka 34. smanjen je broj sastanaka odbora za zaštitu na radu, prema kojem se odbor umjesto dosadašnjih jednom u tri mjeseca, sastaje jednom u šest mjeseci.
Prijedlog neće znatno pridonijeti smanjenju troškova poslodavcu, a može prouzročiti daleko veći trošak ako dođe do nesreća i ozljeda na radu zbog nedostatne prevencije zbog nedostatka kontinuiranog obavješćivanja poslodavca o stanju zaštite na radu.
Izmjena članka 56.
Izmjenama članka 56. povećan je broj radnika na koji dolazi po jedna osposobljena osoba za pružanje prve pomoći s 20 na 50.
Prva pomoć je ključna pomoć iznenada unesrećenoj ili oboljeloj osobi, na mjestu događaja. Smanjivanje broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći ne može se smatrati administrativnim rasterećenjem poslodavca jer je riječ o zaštiti zdravlja i života radnika. Osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći provodi se samo jednom i nema obveze za poslodavca da isti postupak ponavlja u nekom roku.
U svakom trenutku, na svakom mjestu rada, treba biti dostatan broj radnika osposobljenih za pružanje prve pomoći. Potrebno je fokusirati se na suštinu, na svako radno okruženje i osigurati bar jednu osposobljenu osobu na nekoj lokaciji.
Prestanak rada Zavoda za unapređivanje zaštite na radu
Zakon predviđa prestanak rada Zavoda za unapređivanje zaštite na radu s 1. siječnja 2019. g. Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu prošao je prvo čitanje u Hrvatskom saboru, nakon čega ta vladina izmjena nije upućena u javnu raspravu niti je sazvana radna skupina koja je radila na izmjenama i dopunama, niti je provedeno savjetovanje sa socijalnim partnerima, niti je zatraženo njihovo mišljenje.
Zavod se u proteklom razdoblju potvrdio kao nezaobilazni čimbenik jačanja, razvoja i unapređivanja zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Njegovim ukidanjem RH ostaje bez neovisnih specijaliziranih institucija koje bi trebale djelovati preventivno i davati potporu i poslodavcima i radnicima. Tijela državne uprave ne mogu preuzeti sve njihove nadležnosti niti povlačiti sredstva EU za ovu namjenu.
Potrebno uređenje čl. 70.
Sindikati već neko vrijeme predlažu izmjenu čl. 70. Zakona o zaštiti na radu, a vezano za izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, prema kojem se povjerenik bira na isti način kao što se bira radničko vijeće. Takvo uređenje je utjecalo na veliki pad broja povjerenika radnika za zaštitu na radu jer je postupak izbora dugotrajan, kompliciran, donosi poslodavcu dodatne troškove, a neki poslodavci ne dopuštaju provođenje izbora. Samom činjenicom velikog pada broja povjerenika radnika za zaštitu na radu onemogućeno je i njihovo sudjelovanje u postupku izrade procjene rizika, ali i u postupku savjetovanja. Stoga sindikati predlažu izmjenu toga članka, odnosno mogućnost sindikata koji djeluju kod poslodavca na imenovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu (takva odredba je vrijedila do 2014. g.), ako izbori nisu provedeni. Tako bi se i dodatno administrativno rasteretilo poslodavce.
Zato što neki poslodavci onemogućuju izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu, potrebno je propisati prekršajnu odredbu kojom bi se propisala novčana kazna takvim poslodavcima.
