S danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 1. srpnja 2013.g., prestaju važiti odredbe Zakona o radu o radnoj knjižici. Poslodavac je dužan u roku tri mjeseca, dakle do 1. listopada 2013.g., radnicima vratiti njihove radne knjižice.
Radna knjižica, dokument koji je pripadao radniku i bilježio njegov radni staž, odlazi u povijest, kao nešto nepotrebno i zastarjelo. A jesu li nas spremili za blistavu budućnost elektroničkih zapisa, čini se da je manje važno.
“Ukidanje” radne knjižice
Člankom 299. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je da s danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, prestaju važiti odredbe istog Zakona koje su se odnosile na radnu knjižicu kao i vezane prekršajne odredbe. Dakle od 1. srpnja 2013. prestaje institut radne knjižice, ona se povlači iz upotrebe i poslodavac ju treba vratiti radniku.
Radna knjižica kao dokument se ne ukida fizički, ona se ne uništava, već se vraća radniku. Stavak 2. istog članka određuje da je poslodavac, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, dužan radniku vratiti njegovu radnu knjižicu, što znači da radne knjižice trebaju biti vraćene radnicima do 1. listopada 2013. godine.
Procedure povrata radniku
Stavci od 3. do 7. članka 299. Zakona o radu određuju procedure povrata radne knjižice radniku. Prije povrata radne knjižice radniku, ovlaštena osoba poslodavca je dužna u radnoj knjižici radnika precrtati sve nepopunjene rubrike uz potpis i pečat, te isto evidentirati u rubriku »Bilješke«.
Vraćenu radnu knjižicu radnik može koristiti u svrhu dokazivanja u postupcima utvrđivanja prava iz mirovinskog, zdravstvenog osiguranja i osiguranja u slučaju nezaposlenosti.
Poslodavac, koji nije u mogućnosti radniku vratiti radnu knjižicu do 1. listopada 2013.g., dužan je radnu knjižicu dostaviti područnom uredu tijela nadležnog za vođenje podataka o osiguranicima prema posebnom propisu o mirovinskom osiguranju, prema mjestu prebivališta radnika, a ako je prebivalište radnika nepoznato, središnjoj službi tijela nadležnog za vođenje podataka o osiguranicima. Uredi državne uprave u županijama, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za poslove rada će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona sve radne knjižice koje su pohranjene u tim uredima dostaviti naprijed navedenom tijelu.
Obustavit će se po službenoj dužnosti svi postupci izdavanja radne knjižice, upisa podataka u radnu knjižicu i zamjene radne knjižice, koji do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji nisu konačno i pravomoćno dovršeni, a radna knjižica vratiti će se radniku na isti način i u roku.
S obzirom da je povrat radne knjižice obveza poslodavca za čiju povredu odgovara kao za najteži prekršaj, kažnjiv i do 100 tisuća kuna, savjetuje se poslodavci sačine i čuvaju potvrde da su radnicima predali njihove radne knjižice na koje će radnici prilikom preuzimanja staviti svoj potpis ili drugačije potvrditi preuzimanje knjižice.
Elektronički zapis podataka o radniku
Novi članak 291.a Zakona o radu, daje svojevrsnu zamjenu za radnu knjižicu. Iako radnik više neće imati svoju ispravu, propisano je da je tijelo nadležno za vođenje podataka o osiguranicima prema posebnom propisu o mirovinskom osiguranju dužno u okviru elektroničke baze podataka o osiguranicima voditi elektroničke zapise s podacima osiguranika koji to svojstvo imaju po osnovi radnog odnosa. Poslodavac je dužan tom tijelu u elektroničku bazu podataka dostaviti podatke o radniku s kojim je zaključio ugovor o radu, kao i sve promjene podataka do kojih dođe tijekom trajanja radnog odnosa, u roku od osam dana od dana početka rada, odnosno nastale promjene. Ministar će pravilnikom propisati sadržaj, način upisivanja podataka o radniku i njihovu razmjenu između tijela s javnim ovlastima, u skladu s posebnim propisima o zaštiti osobnih podataka.
Staro ukinuto, novo nije uspostavljeno
Posljednjih dva desetljeća postali smo specijalisti za ukidanje svih postojećih instituta, načina rada i praksi, bez obzira da li je ukidanje bilo opravdano i je li uopće osigurana nekakva nužna zamjena. Tako bi moglo biti i sa radnom knjižicom. Ona je ukinuta “da bi se osigurala jednakost mobilnosti radne snage i uvjeta zapošljavanja u Europskoj uniji…” i što već drugo. Pritom je se nije razmišljalo kako će pola Europske unije našim radnicima u startu nametnuti ograničenja pri zapošljavanju i mobilnosti radne snage. Zanemareno je i da velik dio poslodavaca u nas nije uplaćivao doprinose za radnike, a neki ih nisu ni prijavili, da mnogi radnici muku muče dokazati gdje su sve radili kada trebaju ostvariti pravo na mirovinu. U svim tim postupcima i borbom s birokracijom prvi korak, a često i jedini dokaz, često je bila upravo njihova radna knjižica.
Kad se jedno drvo sruši treba puno vremena da naraste novo. No, kod nas je ionako puno važnije srušiti staro drvo, nego zasaditi novo. Radna knjižica, dokument koji je pripadao radniku i bilježio njegov radni staž, odlazi u povijest, kao nešto nepotrebno i zastarjelo. A jesu li nas spremili za blistavu budućnost elektroničkih zapisa, čini se da je manje važno. Ali gledajmo stvari i s pozitivne strane, barem se više poslodavci neće moći prijetiti radnicima izrazom: “Znaš gdje te čeka radna knjižica.”
